Foto: Shutterstock

»…Nikada neću vjerovati da je Bog neki dobroćudan duh koji sjedi na nebu, nedodirnut užasnim duhovima oslobođenima u ovom svijetu. Ne, on je suosjećajan Otac koji vrlo suosjeća sa svojom djecom koja trpe.

Biblija nam govori: „…milosrđe njegovo nije presušilo“ (Tuž 3,22). „No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost“ (Ps 86,15)

Čitamo o teško opisivu prizoru: „Tu mu pristupi silan narod vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i mnoge druge, te ih spusti do njegovih nogu, a on ih ozdravi“ (Mt 15,30).

Možete li zamisliti taj prizor? Svuda oko Isusa sjedilo je ili ležalo na zemlji stotine nevoljnika – mala djeca previše bolesna da bi sjedila, ljudi koji su glasno vapili za pomoć, jecali od boli, grozničavi, opsjednuti demonima, bolesni, očajni.

Isus ih nije odbio. Izvršio je čuda iscjeljenja i izbavljenja. Nijemi su progovorili, hromi prohodali, slijepi progledali, bolesni su iznenada bili zdravi. A sa svakim iscjeljenjem, ljudi su se gurali bliže njemu. Zamišljam ljude kako podižu svoju bolesnu djecu i guraju se naprijed dok učenici pokušavaju održati red.

Tri su dana ti ljudi bili u pustinji bez hrane i gotovo su klonuli od gladi. Tada je Isus rekao: „Žao mi je naroda… Ne mogu ih gladne otpustiti, da ne bi klonuli na putu“ (Mt 15,32).

Bog želi da svatko od nas bude dio njegova suosjećajnog srca svijetu. Ako ste to voljni, on će poslati potrebne na vaš prag. Prinesite sami sebe Gospodinu da budete upotrijebljeni i on će vam otvoriti vrata. Tada ćete doista upoznati njegovo srce puno suosjećanja.«

Autor: David Wilkerson

Objavljeno s dopuštenjem: World Challenge, Inc.; PO Box 260, Lindale TX 75771, SAD (www.worldchallenge.org)