Foto: Shutterstock

Na rutinskom pregledu prije 12 godina pronađen mi je miom na maternici. Reklo bi se da to nije ništa posebno, pa valjda ga ima svaka druga žena. No kod mene je stvar bila „malo” složenija. Naime, moja je maternica u retroverziji, znači njezino je ‘tijelo’ nagnuto ‘prema dolje’ i ‘straga’ (takvo je stanje prisutno kod 20% žena) a miom se nalazio iza nje i što je više rastao, to se maternica više povlačila, i da se miom odstrani trebala bi se odstraniti i maternica, što bi značilo da neću moći imati djece. Liječnici su se tako složili da miom, kako bi sačuvali maternicu, nije moguće odstraniti, no također su mi rekli kako sve ovisi o tome koliko će miom rasti, dakle možda će mi maternicu morati odstraniti!

Bila sam očajna i neutješna: „Nisam udana, nemam djece i kako ću se sad pomiriti s tim da ih vjerojatno neću moći ni imati, a tako volim djecu…”.

Bila sam očajna i neutješna: „Nisam udana, nemam djece i kako ću se sad pomiriti s tim da ih vjerojatno neću moći ni imati, a tako volim djecu…”. U glavi mi je bio velik „nered”, a misli su mi se kaotično kovitlale: tuga, nemoć, strah i moja nevjera koja mi ne dopušta čuti Gospodinove riječi: „Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube” (Rim 8,28).

Tada sam krenula na redovite pregledi, ali situacija se nije mijenjala. Prije godinu dana sam počela gubiti na kilaži, došlo je i do dodatnih komplikacija zbog kojih sam svaka dva tjedna bila na antibioticima, a uz sve to – pronašli su mi još jedan miom!

Na moju veliku radost oslobodilo se je jedno mjesto i otišla sam na hodočašće sv. Padru Piju

U Školi molitve sam saznala da Kristofori organiziraju i hodočašća, i u meni je sve više rasla želja da odem na hodočašće Padru Piju u San Giovanni Rotondo. Ali, budući da sam tada bila zaposlena na pola radnog vremena, bilo mi je to financijski neizvedivo.

No ubrzo sam dobila posao na osam sati, i opet sam počela intenzivno razmišljati o odlasku u San Giovanni Rotondo. Negdje tijekom adventa prošle godine poslije Svete Mise, zornice dobila sam prekrasan blagoslov Padra Pija, preko poruke jedne osobe koja nam svima želi približiti Gospodina i posvijestiti kako je važno da imamo Gospodina, da On bude naš vjerni prijatelj te da njegova prisutnost bude uvijek u našim životima, a sve drugo će riješiti On ako mu dopustimo. To mi je bilo tako potrebno ohrabrenje i poticaj da se odlučim prijaviti na hodočašće. Kad sam se prijavila, više nije bilo slobodnih mjesta pa sam stavljena na listu čekanja. Opet tuga. Ali kao da mi je sam Padre Pio ulio pouzdanje da će Gospodin, ako je Njegova volja, sve već nekako organizirati kako bih mogla ići. Na moju veliku radost oslobodilo se je jedno mjesto i otišla sam na hodočašće.

Ne mogu opisati kakve sam strahove i neodlučnost imala u vezi s tim. Odlučila sam moliti za tog liječnika, svjesna da mi ga je Gospodin s razlogom stavio na put

Bilo je to u trećem mjesecu ove godine. Prije toga sam morala ići na završne preglede jer je urolog inzistirao na operaciji zbog dodatnih komplikacija. Poslao me je svom kolegi ginekologu koji nije u vjeri, naprotiv, kontra je svega što je meni važno. Kad su moji prijatelji čuli tko će me operirati, silno su se začudili i zabrinuli, pitali su se zašto baš on, znam li tko je, što sve radi, čime se bavi… Ne mogu opisati kakve sam strahove i neodlučnost imala u vezi s tim. Odlučila sam moliti za tog liječnika, svjesna da mi ga je Gospodin s razlogom stavio na put.

S takvim strahovima i nedoumicama otišla sam na hodočašće s nakanom da molim za sebe i da Gospodin učini čudo u vezi te operacije.

Gospodin mi je na tom hodočašću na put stavio dvije predivne mlade žene, s kojima sam tri dana dijelila sve. Gledala sam kako na tim posebnim milosnim mjestima pričaju o Bogu, koliko ih Bog dotiče, kako divno mole i zahvaljuju… A ja pak tužna, nemoćna moliti, bez ikakvih osjećaja, predbacivala sam si: „Kakav si ti to vjernik, ne moliš, tužna si i razočarana jer nisi dobila po što si išla?!”. Vidjevši kako su ljudi dotaknuti, puni ljubavi, sramila sam se sebe i svoje nevjere.

„Čuvat ćemo maternicu, boriti se s anemijom jer još ste mladi, da možete ostati trudni”. A sada su miomi odjednom operabilni!

Kad sam došla kući, otišla sam na pregled onom „spornom” liječniku koji me trebao operirati. Prema meni se ponio kao prema osobi s punim dostojanstvom, a ono što mi je rekao kroz njega je govorio sam Gospodin. Dakle, situacija više nije bila onakva kakva je bila prije i miom je odjednom operabilan bez odstranjivanja maternice: „Glupost!” rekao je. „Pa odstranjivanje maternice je zadnja opcija! Koliko vidim, kod vas nema nikakva razloga za to. Lijepo ćemo ukloniti samo miome jer ste Vi zdrava žena.”

Otišla sam na pregled i kod svoje ginekologice koja je bila govorila da će mi morati izvaditi maternicu ako miom počne rasti. (A dakle u međuvremenu su mi bili otkrili još jednog!) Nakon što je napravila ultrazvuk, ginekologica mi je rekla, kao da ono prije nikad nije rekla ili je zaboravila: „Da, moći će se odstraniti samo miomi jer su s vanjske strane”. Znači – promijenili su položaj i sad su ondje gdje ih se može ukloniti, a da se pritom maternica sačuva! Dakle, sve do tada tri su ginekologa govorila isto: „Čuvat ćemo maternicu, boriti se s anemijom jer još ste mladi, da možete ostati trudni”. A sada su miomi odjednom operabilni!

Mislim da ne moram govoriti o svojoj sreći i zahvalnosti koja me preplavila.

Dogovorila sam termin operacije i, ukratko, operacija je prošla uspješno, i ja sam sad zdrava. Odstranjeni su mi samo miomi.

Hvala ti, Padre Pio, na zagovoru i molitvi kod Gospodina

Hvala ti, Gospodine, za sve što si učinio. Nisam vidjela vanjskih znakova do samog ishoda jer si djelovao u skrovitosti, tišini i s ljubavlju prema meni, svom djetetu koje ti nije vjerovalo. Izlio si obilje svoga milosrđa u moj život, ne zato što sam zaslužila, već zato što si Bog ljubavi i milosrđa.

Hvala ti, Padre Pio, na zagovoru i molitvi kod Gospodina. Hvala mojoj obitelji, svim ljudima koji su mi iskazali ljubav i molili za mene, liječniku, medicinskim sestrama… Hvala i ženama koje prolaze teže životne putove, jer mi je Gospodin preko njih pokazao da nisam sama te da je On u svakoj od njih.

Gospodine, hvala ti za dar života i sve što činiš u našim životima jer istinite su tvoje riječi: „Ja sam put i istina i život” (Iv 14,6).

Svjedoči: N. N. (ostali podaci poznati uredništvu)

Padre Pio je volio ljude. Plakao je s ožalošćenima, smijao se sa sretnima. Iz njegove je duše izlazila otajstvena snaga praćena čudesima a njegov je život bio obilježen paranormalnim fenomenima. Zvali su ga: „fratar s Kristovim ranama“, „svetac sa stigmama“, „liječnik“ patnje… I usred najvećih nevolja u budućnost je gledao u duhu optimizma, vjere i ljubavi.

Više o knjizi „Padre Pio. Čovjek nade” autora Renza Allegrija možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. 

Više o knjizi „Padre Pio – čudesni život“ možete saznati ovdje, a kupiti ju možete u našem web-shopu, ovdje.