Foto: Unsplash, Kira auf der Heide
Nebrojene su biblijske teme o kojima možemo razmatrati. Razmatranje donosi svjetlost u dušu, donosi slobodu i usmjerava naš život. U razmatranjima nam sam Duh Božji progovara. Evo jednog takva razmatranja o blagu i daru.
Kada kažemo da tko ima blago, obično mislimo da ga je stekao ili gusarskom aktivnošću, drugim riječima pljačkom, ili da je naslijedio obiteljsku baštinu, dragocjeni nakit ili sl. Kada kažemo da tko ima dar, obično mislimo da je to dobio na poklon ili da to nije zaslužio. Pritom mislimo da je dobio poklon za rođendan ili da je primio od drage osobe kakav poklon kao izraz ljubavi. Iz navedenoga proizlazi očita razlika između blaga i dara. Blago je stečeno ili zasluženo, a dar je poklonjen ili nezaslužen. I čini se da bi ta razlika trebala biti bez kakve krupnije pouke. Ipak, ona nas dovodi do ozbiljna zaključka, a taj glasi: mi smo bića koja žive od ljubavi, a ne od stjecanja ili zasluga. Kad bismo se vodili ljubavlju i Svetim pismom, vidjeli bismo da je evanđelje poziv na darivanje, na potpuno predanje u darivanju. Dar nas poziva na otvaranje onomu koji nas dariva, jer u suprotnome dar ne bismo bili spremni primiti. Dar nas ujedno dovodi u stanje zahvalnosti, jer postajemo ispunjeni tuđom ljubavlju i znamo da ju nismo zaslužili čime posebnim, već samo zato što smo voljeni takvi kakvi jesmo. I ta zahvalna svijest čovjeka uvodi u stanje neba, stanje gdje se neprestano zahvaljuje, daje slava i zahvala onomu kojemu uistinu u punini pripada, a to je Otac Bog po Kristu Bogu u Bogu Duhu Svetomu. I uistinu je najveći Božji dar zahvalnost Bogu.
Darivanje, dar i primanje uvode nas u stanje potpune slobode. Oslobođeni smo od materijalnoga, iako je opipljiv predmet bio izraz ljubavi. Rođeni smo nanovo jer smo postali dionici Božje filozofije, vječne Božje mudrosti, Isusa Krista, utjelovljene, darovane i raspete Božje riječi.
I tako se darivanjem obogaćuju sva tri aktera darivanja. Onaj koji je darovao postaje bogatiji jer je darovao, obogatio je svoje srce bogatstvom koje Krist naziva bogaćenjem u Bogu, u nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju. Dar koji se darovao obogatio je i onoga koji ga je darovao i onoga koji ga je primio i zato taj dar više nije samo proizvod, on je više od toga, on je proizvod ljubavi i podsjetnik na ljubav. Onaj koji je primio, obogatio se je jer je bio spreman primiti dar. I vidimo da je dar dobio vječnu dimenziju, uključio je u sebe bit Presvetog Trojstva. Jedan dariva, a drugi prima i između njih stoji živi dar, dar Duha Svetoga. Uzajamnost je rodila život, život ni iz čega. Jedan mrtvi predmet postaje višestruko živ jer ga je obostrana ljubav pretvorila u novu stvarnost.
“
Onaj koji je darovao postaje bogatiji jer je darovao, obogatio je svoje srce bogatstvom koje Krist naziva bogaćenjem u Bogu, u nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju.
„
Što nam daje blago? Ima li perspektive u njemu? Blago nam nije sredstvo otvaranja, već zatvaranja. I dok je dar objekt ili karika koja poput mosta povezuje dvije obale, blago je obično sredstvo koje ćemo zatvoriti, skriti u duboko iskopanu jamu. U tom se vidi sva uzaludnost skupljanja, jer i blago i onaj koji ga je skrio ulaze u duboku osamljenost. Ostaješ sam i prazan kada ti nedostaje sposobnost darivanja bez računanja. Jer ako računaš, nisi se dao dokraja. Čim u našem srcu počinje računanje, srce prepušta glavnu riječ kratkim mislima i tada izvire iz srca uskogrudnost. Kad se čovjek daruje, on zapravo daje najveći dar ili samog sebe. Kada daš svoju slabost iz ljubavi, tada najviše daješ. Ovo je moje tijelo, koje će se za vas predati. Predati ću vam se kao potpuno nemoćan. Krist nas poziva na nasljedovanje njegova primjera. On koji je bio Omnipotens ili Svemogući, Svevladar ili Pantokrator postaje impotens ili nemoćan, ne vlada više ni samim sobom i kaže: „Oče, u ruke tvoje predajem samog sebe.“ Kakva ljubav, iz potpune paraliziranosti, impotencije i nesposobnosti on kaže svima nama „Ja vas volim.“ I što je tada zapravo moć, a što nemoć? Moć je ljubiti, a nemoć je ne ljubiti. I kako kaže sv. Pavao, nemoćan ili slab postaje jak. I Krist vlada, Krist upravlja, Krist pobjeđuje, Krist ljubi u potpunu porazu. Da bi se tako postupalo, treba biti ludo zaljubljen, treba biti pijan od ljubavi, treba biti ludo ili djetinje Božji. To je paradoks riječi sv. Pavla: „Ludo Božje mudrije je od mudrosti ovog svijeta.“ A ako kršćanin tako postupa, on nikada ne gubi, jer i kad gubi – on ljubi. Zato ovdje u punom smislu vrijede riječi pjesnika i političara Ivana Mažuranića: „Nije velik tko na visu stoji! Već je velik tko se malen rodi i u nizu stoji, a visinom nadvisuje visine! I kad padne, golem grob mu treba!“ Krist je bio onaj koji je svojom visinom nadmašivao visine, ali se je rodio malen i živio u malenosti. I doista, takvo svjedočanstvo nije moguće ako se ne uđe u dolinu poniznosti, a doline ispuni predanjem Bogu.
I velika je razlika kada tko kaže da vjeruje u Boga ili kada kaže da vjeruje Bogu. On u prvom slučaju zapravo misli na Boga koji je dalek i nalazi se u nekakvim svemirskim prostranstvima. U drugom slučaju taj se čovjek predaje Bogu u naručje, jer je doživio da je darovano dijete. Doživio je da ga otac cjeliva u malim stvarima i u svakidašnjim trenutcima. Doživio je Oca, očinstvo kao dar, otkrio je da se Otac spustio u njegovu dolinu i upravo zato otkrio je potrebu da mu zahvali.
U tom je ljubav, da je Otac je predao Sina za nas, i mi smo dužni predati život jedni za druge! Ova velika istina i poziv na predanje u skladu je s onim što mi jednom prigodom reče jedan djed: „Ti imaš samo ono što si darovao!“
Zato nam Otac po Isusu kaže: „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!“ Ne možete biti darivatelji kao Bog ako želite stjecati bogatstvo! To se dvoje poništava! Jedno se postiže otvaranjem i darivanjem srca, novčanika ili hladnjaka, a drugo spremanjem i zatvaranjem. A gdje ti je cilj u sadašnjem životu, ondje je i (blago)stanje tvojega vječnog života. Ako ti je cilj zatvoriti srce, bit ćeš zatvoren, i to vječno. Ako ti je cilj otvoriti srce, bit ćeš otvoren, i to vječno!
Hvala ti, Oče Sveti, na tvojoj svetoj providnosti!
Prosvijetli Gospodine naše boli
svjetlošću milosrđa Božanskoga
i ispuni naše doli
lahorom blagim srca svoga!
“
U tom se vidi sva uzaludnost skupljanja, jer i blago i onaj koji ga je skrio ulaze u duboku osamljenost
„
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
