Foto: Shutterstock

Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje ali Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava! Pogledaj što tebi osobno Bog progovara po ovome tekstu

On taj koji jedini može svakome čovjeku dati da vidi

Dugo mi nije bilo jasno što Isus misli kada kaže: „oči imaju, a ne vide”. I prorok Izaija, u šestom poglavlju, kaže; „Idi i reci tom narodu: `Slušajte dobro, al` nećete razumjeti, gledajte dobro, al` nećete spoznati”. U devetom poglavlju Ivanova evanđelja Isus govori da je došao na ovaj svijet radi suda: „da vide koji ne vide i da oslijepe koji vide” (usp. Iv 9,39)

Pokušavam si zamisliti što su čuli učenici i farizeji kada je Isus to rekao.

Tko može biti osoba koja za sebe kaže da je došla na svijet „zato da se na njemu očituju djela Božja” (Iv 9,3) i koja kaže da je On taj koji jedini može svakome čovjeku dati da vidi (ako prihvati da ne vidi) i da svakome čovjeku koji misli da vidi kaže da ostaje slijep.

Najbolji primjer kako treba gledati a da vidimo

Ivan deveto poglavlje svojeg evanđelja počinje rečenicom: „(Isus) Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja”. Isus, dakle, u tom čovjeku nije vidio ni grijeh ni krivnju – On je vidio čovjeka, dok za učenike kaže da su ga zapitali: „Učitelju, tko li sagriješi?”

Ako je Isus jedina osoba koja ima tu moć i vlast dati vid svakome koji ne vidi, onda nam je On sigurno i najbolji primjer kako treba gledati a da vidimo. Zato nam apostol Ivan već u prvoj rečenici ovog poglavlja pokazuje razliku u gledanju između Isusa, učenika i farizeja.

Ovaj tekst možemo pročitati samo razumom, dakle tako da vjerom ne primimo da je to istina, da u srcu i dalje nosimo sumnju jer ni Isusa, ni sebe, ni njegovu Riječ ne poznajemo dovoljno – Riječ, koja nam točno opisuje što znači gledati i vidjeti. Moj stav srca može biti: „Ja sigurno dobro vidim” a taj su stav imali i farizeji, koji su Isusa upitali: „Zar smo i mi slijepi?”

Kako možemo biti sigurni da je ovo što Isus kaže jedino istina? I kako znati da je istina da mi ne vidimo dobro?

Gledanje kroz grijeh, i gledanje u ljubavi

Na samom početku devetog poglavlja Ivanova evanđelja Isus nam pokazuje razliku između gledanja kroz grijeh i gledanja u ljubavi. Njegov stav je mnogo drugačiji i sigurno bolji od našeg stava u odnosu grijeha i ljubavi.

U Starom zavjetu odnos prema grijehu proizlazio je iz zakona: za svaki grijeh trebalo je učiniti ono što zakon propisuje. Vidimo da i učenici i farizeji traže uzrok u grijehu. Učenici pitaju Isusa: „Tko je sagriješio?”, dok farizeji nakon rasprave sa slijepcem o tome tko je Isus, kako mu je otvorio oči i otkuda je Isus, donose stav!, te ga izbacuju van uz riječi: „Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?”

Isus naprotiv, koji je sama ljubav i svjetlost svijeta, šalje čovjeka koji se je rodio slijep da se opere u kupalištu koje se zove „poslanik”. Čovjek koji nije vidio od rođenja, i koji je još uvijek u tami, ode do vode da se opere. Poslan od Isusa, s Isusovom pljuvačkom i kalom na očima dođe do vode koja mu vraća vid, opere se u toj vodi od svake tame i progleda ne samo fizičkim očima nego i srcem. Kada je čovjek koji je bio slijep otišao od farizeja te su ga oni istjerali, susretne on ponovno Isusa, koji ga upita: „Ti Vjeruješ u Sina Čovječjega?”, a on odgovori: „Vjerujem” i baci se ničice preda nj.

Isus i u sedmom poglavlju Matejeva evanđelju kaže da ne sudimo, jer kako ćemo suditi, tako će se i nama suditi, i kako budemo mjerili, tako će se i nama mjeriti. Odmah nakon toga pita nas o tome zašto gledamo trun u oku svoga brata. U petom retku Isus kaže: „Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka pa ćeš jasno vidjeti izvaditi trun iz oka bratova”. Naziva nas licemjerima, i to smo sve dok ne izvadimo brvno iz svoga oka. Tada ćemo, kaže Isus, jasno vidjeti izvaditi trun. Primijetimo da ne kaže da ćemo vidjeti izvaditi trun iz oka svog susjeda ili poznanika ili župljana nego iz oka svoga brata. Pitanje je vidim li ja uopće svoga brata ako u njemu stalno gledam trun. A ako ne vidim brata, nego stalno gledam kako on dobro ne vidi zbog svoga truna, onda moj pogled baš i nije previše jasan. I ako ne vidim svoga brata, koji je toliko velik, kako onda mogu vidjeti trun u njegovu oku koji je tako malen?

„Ako dakle vi, iako zli…”

U 11. retku Isus za nas kaže: »Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!« Isus za nas kaže da smo zli, mada svojoj djeci možemo davati dobre darove. Možda se nama, zato što imamo slobodnu volju, čini da nipošto nismo zli.

Tako se je činilo i Petru kada je odmah nakon posljednje večere rekao Isusu da ako se svi i pokolebaju, on se neće nikada, te ga je malo kasnije uvjeravao da je spreman i umrijeti za njega, da bi se samo nekoliko sati kasnije pred sluškinjom u dvorištu kleo da ne pozna toga čovjeka.

Međutim, kada se je Petar susreo s Isusom na Tiberijadskom moru poslije Isusova uskrsnuća, On ga upita: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” (Iv 21,15). Isus ga je nazvao po njegovu starom imenu, imenu starog čovjeka. A Isus je sada u svom proslavljenom vječnom tijelu, koje nikada neće umrijeti. Postavlja pitanje Petru kao da njegovu ljubav uspoređuje s ljubavlju ostalih učenika, možda i zato što ju je sam Petar postavio iznad njihove kada je u Getsemanskom vrtu rekao da ako se svi i pokolebaju, on se neće pokolebati. Isus je u svojem pitanju upotrijebio glagol aggapeo. To je pojam koji označava ljubav kojom Bog nas ljubi, ljubav koja je spremna dati život za druge. Ta je ljubav za Petra prevelika i prestrašna jer se njegovo srce još nije potpuno umirilo u Isusovoj ljubavi. Zato Petar odgovara da Ga ljubi koristeći glagol fileo, što znači: „ljubim te kao prijatelja”. Petar sada vidi koliko se je precijenio i koliko je još opterećen sam sobom, koliko je usredotočen na sebe. Shvaća da je svoju ljubav uspoređivao s ljubavlju drugih i da je previsoko postavio granicu svoje ljubavi i svojih snaga.

I mi danas možemo nositi maske ljubavi, postavljajući se kao oni koji su puni ljubavi jer se bojimo da nas drugi ne vide onakvima kakvi doista jesmo. Jer ne vjerujemo da nas itko može voljeti takve kakvi jesmo. Petar je sada postavio stvari kako treba: priznao je istinu, vidio je svoju ljubav onakvom kakva jest i prihvatio je koliko je Isusova ljubav savršena jer niti ga osuđuje niti mjeri, i sam se Isus nije iznenadio njegovom skromnom ljubavi. Petar se je sjetio trenutka kada je nakon izdaje u dvorištu susreo Isusov pogled te je gorko zaplakao; sada pak vidi da ovaj Isusov pogled pun ljubavi budi u njemu novu snagu jer se ne mora više oslanjati na svoje slabe snage i svoju slabu vjeru već može živjeti od Njegove savršene ljubavi i uzdati se u nju.

Sada Petar može živjeti novu krepost nade u Isusa, koju poznaje samo onaj koji je priznao svoju slabost i svoje zlo i koji zna da je nanovo rođen da može živjeti od Božje ljubavi.

Što zaista znači „Ne bacajte biserje pred svinje”

Između Mt 7,5 – gdje nam Isus kaže da smo licemjeri i da ne vidimo jasno brata dok ne izvadimo brvno iz svog oka – te Mt 7,11 – gdje nam kaže da smo zli i da će nam on, mada smo takvi, dati mnogo dobra ako ga zamolimo – čitamo jednu usporedbu (Mt 7,6). U njoj nam Isus govori da ne smijemo dati svetinje psima ili svoga biserja svinjama. Čuo sam dosta propovijedi na ovu temu i često sam i od drugih vjernika čuo kako ne smijemo bacati biserje pred svinje. Svi pritom uglavnom misle na to da neki ljudi nisu dostojni našeg biserja. Moje se mišljenje nije previše razlikovalo od njihova jer sve do sada nisam ozbiljnije razmatrao ovaj dio Matejeva evanđelja. Dakle, Isus redak prije nego što kaže „Ne bacajte biserje pred svinje” kaže da ne vidimo dobro čak ni brata jer imamo brvno u oku a nekoliko redaka kasnije kaže da smo zli:

5„Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!

6Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.

11Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!” (Mt 7,5-6.11)

Ako ja dobro vidim da sam zao, da ne vidim dobro i da nemam ljubavi za brata nego sam licemjer, kako se onda ovi biseri mogu odnositi na moga bližnjega (brata), kako to da se nikada ne vidim kao svinja, jer drugi u nekim područjima sigurno imaju više biserja i bolje vide od mene? Je li Isus pod biserima možda mislio na milost koju nam daje Otac, iako zna da smo zli, a koju bi nam đavao mogao uzeti upravo stoga što ostajemo u svojoj sebičnosti i kao licemjeri sudimo jedni druge? A naša bi braća, upravo suprotno tome, trebala vidjeti koliko imamo ljubavi jedni za druge, kao što piše apostol Ivan u svojoj prvoj poslanici:

„Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.” (1 Iv 4,7)

Pridružite nam se! Više o „Školi molitve” možete saznati ovdje!

Autor: Mario Halužan