Osobni razvoj

ŽIVOTNO ISKUSTVO

Bježati od života nikada nije rješenje Ponekad Gospodin dopušta situacije koje nas bole i peku kako bi u nama ponovno zapalio svjetiljku ljubavi…

Bježati od života nikada nije rješenje

Foto: Shutterstock

 

Put u slobodu

Nedavno sam se našla u situaciji koju sam doživjela kao neugodnu i bolnu; bila sam povrijeđena i razočarana. Razmišljala sam o tome kako više boli kada te povrijedi netko kome si povjerio ono što je bilo zakopano duboko u tvome srcu, no zapravo je to vrlo logično – može te povrijediti samo onaj tko te pozna i tko ti je blizak. I premda sam uvijek povrede doživljavala tragično, ovaj sam put odlučila promijeniti perspektivu i vidjeti mogu li tu situaciju iskoristiti za osobni rast. Pokušala sam prepoznati nije li tog nekog Bog upotrijebio da mi pokaže put u slobodu? Takav stav pomogao mi je da uočim nekoliko stvari koje, vjerujem, ne bih vidjela da sam se zakopala u tugovanje.

Prvo što sam spoznala jest to da svaka potisnuta bol ima svoju priču i da korijeni najčešće sežu u djetinjstvo

Prvo što sam spoznala jest to da svaka potisnuta bol ima svoju priču i da korijeni najčešće sežu u djetinjstvo. Ako godinama sakupljamo povrede, bol… i nikada to ne verbaliziramo, skupljamo teret koji godinama postaje sve teži. Kada teret postane pretežak, povlačimo se kako ne bismo bili dovedeni u situaciju da netko dodirne tu bolnu točku na bilo koji način. Neki pobjegnu u neku ovisnost koja im pomaže da se barem nakratko udalje od stvarnosti. Tako sam i ja shvatila da sam godinama skrivala svoju bolnu točku jer sam se bojala suočiti s njom. No, kada sam skupila hrabrosti, shvatila sam da je to ono najbolje što mi se je moglo dogoditi! Tim sam se korakom vratila u prošlost, prisjetila mnogih situacija koje su pridonijele nastanku tih mojih rana i predala ih Bogu. Jednu po jednu. I počela slobodnije disati i živjeti.

Nesavršena sam

Druga stvar koju sam spoznala jest ta da smijem biti nesavršena da bih bila prihvaćena i voljena! Ako smo naučili skrivati i potiskivati emocije, na neki smo se način odrekli nekih dijelova svoje osobnosti. I tako smo nesvjesno odlučili ne voljeti se, što vodi osjećaju manje vrijednosti i perfekcionizmu. No, kada prigrlimo svoje rane, postajemo cjelovitiji, autentičniji – i tek nas tada drugi mogu prihvatiti i voljeti takve kakvi jesmo. Naša nesavršenost s jedne je strane križ, a s druge velik blagoslov. Bog nas treba ‘slomljene’ i nesavršene. Isus je prošao svoj križni put; u svakoj postaji možemo prepoznati sebe – u padovima, borbama, nošenju križa, suočavanju s osjećajem srama i poniženja… Isus se nije trudio pokazati savršenim u ljudskim očima, jer je svoj identitet pronalazio u Ocu. I to je sljedeća stvar koju sam spoznala.

Kada skidamo maske koje smo stavili da sakrijemo svoje slabosti i nesavršenosti, otkrivamo pravog sebe. Katkada ćemo, kao što sam i ja, morati…

Trenuci suočavanja s potisnutim ranama i emocijama dovode nas do istine o tome tko smo. Kada skidamo maske koje smo stavili da sakrijemo svoje slabosti i nesavršenosti, otkrivamo pravog sebe. Katkada ćemo, kao što sam i ja, morati umrijeti slikama o sebi koje smo izgradili da bismo se lakše nosili s osjećajem manje vrijednosti. Bog nas je stvorio takvima s razlogom. Želio je originale, a ne kopije. A kada se udaljavamo od istine o sebi, identitet pronalazimo u usporedbama s drugima. Potkradamo onoga komu se divimo jer smo uvjereni da je on savršen. Istina je da je svaki čovjek ranjen i nesavršen, i ako nismo spremni pogledati u svoju nutrinu i suočiti se s onim što je potisnuto u njoj, nećemo imati hrabrosti vidjeti ono što drugi nosi u sebi i s čime se bori.

Tjeskoba izgaranja

Isusovac p. Luka Rađa jednom je prilikom izrekao rečenicu koja me se je jako dojmila, a glasi ovako: „Osobe koje Bog izabire da budu svjetlo za druge, negdje duboko u sebi moraju podnositi tjeskobu izgaranja“. Ponekad je potrebno pustiti Bogu da preko onih koje nam je poslao u život pročisti našu nutrinu i napravi više mjesta za ljubav, radost i mir – koje strah, bol i tuga u suprotnom gutaju i guše. Ta tjeskoba izgaranja mjesto je idealno za susret s Bogom i samim sobom. Tako žrtva iz ljubavi postaje plodonosna – što je potrebno, posebno danas, kada je u svijetu više tame nego li svjetla.

Lea Bilić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh