Duhovnost

O. ANTONIO MARIO ČIRKO

Bit će sve dobro Kako biti zahvalan kada se nađemo u teškim životnim situacijama? Upravo o tome u svome promišljanju piše o. Antonio Mario Čirko, osvrćući se na vrijeme kada su zbog pandemije crkve bile zatvorene, kada su mnogi izgubili posao, a neki zbog potresa i svoje domove… Preporučamo da pročitate!

Bit će sve dobro

Foto: Shutterstock


 

Prepoznati Božju brigu

U Svetom pismu se na mnogim mjestima spominje odnos prema Bogu kroz molitvu, koja je najljepša kad je zahvalnica. Zahvaljivati Bogu za njegovu ljubav, dobrotu, brigu i za uslišanja koja još nisu vidljiva, važno je za rast u vjeri i predanju. Kad prepoznajemo Božju brigu u mnogim životnim situacijama, to u nama spontano rađa zahvalnost. Dok rastemo u ljubavi prema Bogu, naša molitva sazrijeva i od običnog traženja za nešto, prelazimo na zahvaljivanje jer prepoznajemo da se Bog brine o nama i da On zna što je za nas najbolje. Ovdje treba biti iskren, nije jednostavno ostati zahvalan tijekom teških životnih trenutaka. Lako je zahvaljivati kada nam sve ide dobro. No kada nastupe problemi, krize, kada nam se pred očima događaju životni prijelomi, kako zadržati zahvalnost i prepoznati da će sve biti dobro? U tim trenucima pomaže prisjećanje na prošle događaje u kojima smo mogli otkriti Božju nazočnost. Time obnavljamo svoju zahvalnost za prije, za ono sada i ono što dolazi. Zahvalnost nas čini poniznima, otvorenima prema predanju: »Isuse, ja ne mogu, ali tebi predajem ovu situaciju!«

Tišina i u mome srcu i svijest da se je dogodilo nešto što će zauvijek promijeniti naše živote i odnos prema svakom darovanom danu koji živimo. Izlazeći iz sobe i spuštajući se na otvoreni prostor ispred samostana…

„Bit će sve dobro“

U ovim mjesecima na poseban smo način rasli u zahvalnosti i predanju. Početkom godine nismo ni slutili da bi nas mogli pogoditi pandemija i potres. Kada smo 19. ožujka slavili posljednju Misu, osjetili smo kao da je istrgnut dio nas i da je naša duhovna nutrina ranjena. Potom su uslijedili dani izolacije i ograničenog kretanja, te se mnogima učinilo kao da se nalaze u zatvoru. Nakon toga se, 22. ožujka, dogodio potres koji nas je sve prodrmao i uznemirio, oštetio mnoge kuće, a u mnoge se je uvukao strah i tjeskoba. No, ni to nije bilo sve. Na tisuće ljudi dobilo je otkaz na poslu i time se je pojavila i nesigurnost za budućnost. Kada se gleda po ljudskome, to čovjeka polako slama i može ga baciti u očaj. No, kada gledamo vjerničkim pogledom, otkrivamo da nismo sami, da je Bog na našim životnim postajama. Sjećam se trenutka prvog potresa 22. ožujka. Bio sam odjeven u svoje redovničko odijelo, sjeo sam na krevet da obujem i cipele i tada, u jednom trenutku, u 6:24, začuo sam grmljavinu koja se približavala meni i mojoj sobi i sve se to stopilo s bukom zidova koji su se počeli tresti i gibati kao da ih zanosi vjetar na otvorenom moru. Nakon toga, tišina. Tišina i u mome srcu i svijest da se je dogodilo nešto što će zauvijek promijeniti naše živote i odnos prema svakom darovanom danu koji živimo. Izlazeći iz sobe i spuštajući se na otvoreni prostor ispred samostana, te promatrajući kako na župno parkiralište dolazi na desetke automobila, osluškujući žamor okupljenih obitelji, u srcu mi je došla riječ koja me vodi kroz sve ove mjesece: »Bit će sve dobro«.

Svi ovi događaji naučili su me još više da se učim zahvaljivanju. Uistinu, Bogu hvala što su se mnoge obitelji u ovim mjesecima izolacije povezale, što su se neki susjedi nakon mnogo godina pomirili…

Zajedništvo

Te su riječi u mome srcu odzvonile tolikom silom da sam spontano izrekao: »Bogu hvala«. A još više, mir mi je obuzeo srce kada sam vidio tolike ljude okupljene oko crkve i svetišta, kod Marije koja se očitovala iz Remeta kao »Zagovornica Hrvatske« (»Advocata Croatiae«) i »Ljekarna nebeska« (»Pharmacopaea coelestis«). Osobito Ljekarna nebeska ponovno je otkriveni naslov u ovo vrijeme pandemije i tolikih srca ranjenih potresom. Svi ovi događaji naučili su me još više da se učim zahvaljivanju. Uistinu, Bogu hvala što su se mnoge obitelji u ovim mjesecima izolacije povezale, što su se neki susjedi nakon mnogo godina pomirili, što su župljani i drugi dobri ljudi jedni drugima priskakali u pomoć nakon potresa. Bogu hvala što tada nije bilo Misa s vjernicima jer bi u potresu sigurno stradalo na desetke ljudi. Bogu hvala što smo svi postali jedna velika župna zajednica zajedno slaveći Misu preko televizije, radija i interneta, gdje nismo bili ograničeni prostorom. Nas desetak tisuća i više u jednom je trenutku zajedno slavilo Misu, pjevalo i molilo krunicu. Zajedništvo nas je ohrabrilo i zadobili smo mir srca s pouzdanjem da će Bog sve izvesti na dobro i za one koji su izgubili svoj posao, jer ako se naš nebeski Otac brine za vrapčiće, kamoli neće i za nas koji smo vrjedniji od mnoštva vrabaca (usp. Mt 10,31).

Uistinu, bit će sve dobro… Hvala ti, Bože!

Autor: o. Antonio-Mario Čirko, župnik u Remetama i upravitelj Svetišta Majke Božje Remetske

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh