Duhovnost

PRAKTIČNE EVANGELIZACIJSKE STRATEGIJE JEDNOG BISKUPA Kako evangelizirati? Ne propustite prigodu da budete anđeo Božji, nositelj nevjerojatne radosne vijesti

Kako evangelizirati?

Što bi trebala biti bit evangelizacije? Navještaj radosne vijesti treba biti naviještanje uskrsnuća Isusova od mrtvih, proglašavanje Isusova božanstva, slavljenje duboka kršćanskog humanizma i konačno inzistiranje na nužnosti Crkve kao mistična tijela Gospodinova. Htio bih u ovom tekstu bar ukratko razraditi neke jednostavne i praktične evangelizacijske strategije, ono čime se te poruke mogu javno obznaniti.


Prvo, produbite svoje znanje o katoličkoj tradiciji. Nedavna istraživanja pokazuju da među raznim vjerskim skupinama mladi židovi imaju najslabiji osjećaj za svoju tradiciju, ali odmah su na drugom mjestu mladi katolici. To je tragično. Imamo tako bogatu, duboku i mudru tradiciju iza sebe, uključujući Sveto pismo, teologiju, duhovnost, umjetnost, arhitekturu, književnost i neizmjerna nadahnuća svetaca. Poznavati tu tradiciju znači ući u prebogat metaforički i prosvjetljujući svijet značenja; ne poznavati ju znači biti lišen duhovne radosti, a što je još žalosnije, to znači biti nesposoban objasniti katoličku vjeru onima koji bi ju htjeli bolje upoznati. Većina katolika prestane učiti o svojoj vjeri nakon osnovne škole ili možda srednje.

Nije onda ni čudno što smo neuspješni evangelizatori. Zato odlučimo čitati dobre i ozbiljne knjige iz teologije, možda klasike poput Ispovijesti sv. Augustina i Gore sa sedam krugova Thomasa Mertona. Potrudimo se posegnuti za klasicima katolike književnosti poput Dantea, Chestertona i Flannery O’Connor. Ili proučimo slikarstvo Caravagia i Michelangela te Berninijeve skulpture i arhitekturu. Počnimo snažnije čitati Bibliju. Jednom riječju, učimo o svojoj tradiciji da bismo mogli naviještati kršćanstvo.

Drugo, pozovite nekoga za koga znate da se je udaljio od Crkve da se ponovo vrati. Evangelizacija može biti usmjerena na obraćenje naroda ili na katoliziranje protestantskih kršćana, ali najbolje ju je usmjeriti prvo na reaktivaciju posrnulih katolika. Svatko tko čita ove retke poznaje nekoga tko je prestao ići na misu ili na sakramente. Možda je to prijatelj, možda kolega, možda član obitelji, možda čak naše kumče. Odlučimo da ćemo mu se javiti, nazvati ga ili mu poslati poruku, pismo, možda se čak i naći s njim, i potaknuti ga da se vrati u Crkvu. Taj će vas iskorak možda stajati truda i napora, možda će vam biti neugodno ili ćete se sramiti. Evangelizacija je uvijek vrijedna truda. Zbog spasenja te osobe, učinite to. Ali i za svoje vlastito duhovno zdravlje!

Treće, neka jezik vjere uvijek bude na vašim usnama. Mnogi od nas katolika, svjesno ili nesvjesno, ustručavamo se govoriti o onome čemu se naša vjera protivi. Rano smo naučili etiketu pluralističkog društva: nije pristojno javno govoriti o politici, a pogotovo ne o religiji. Jasno, ne bismo smjeli nikada biti agresivni ili govoriti zapovjednički o stvarima naše vjere, ali ne bismo isto tako smjeli niti prihvatili društvene konvencije koje guraju našu vjeru u privatnu sferu.

Naša vjera mora biti sveprožimajuća i mora utjecati na svaku dimenziju naših života, javnu i privatnu, osobnu i poslovnu. Stoga na svojem radnom mjestu, na druženjima, među prijateljima, slobodno izrazite svoja katolička uvjerenja. A i neverbalno svjedočenje je jednako važno: izložite raspelo ili sliku omiljenog svetca u svojem uredu. Imajte citat iz Biblije na zaslonu svojeg računala. Ako to izazove reakciju ili pitanje, to otvara prostor za evangelizaciju. Koliko tvojih poznanika i kolega na poslu uopće zna da si ti katolik? Ako je odgovor na to pitanje nekoliko ili nijedan, onda ste propustili svoju svakodnevnu zadaću evangelizirana.

Četvrto, ne bojte se moliti u javnosti. Koliko ste puta sjedili zajedno sa svojom obitelji ili katoličkim prijateljima u restoranu i samo počeli jesti bez molitve prije jela? Ta molitva ne mora biti razmetljiva, ali nekoliko jednostavnih riječi javno izgovorenih može biti snažno svjedočanstvo za sve nazočne. Poznajete li sentimentalnu, ali učinkovitu sliku Normana Rockwella koja prikazuje staru ženu s unukom kako su naklonile glave na molitvu prije jela u zalogajnici? Ono što mi se je oduvijek sviđalo na toj slici bili su zapanjeni pogledi na licima ostalih ljudi koji su ondje jeli. Ne podcjenjujte snagu evangelizacije i javna pokazivanja svoje vjere.

Isus je rekao svojim učenicima da naviještaju evanđelje svim narodima. Taj je poziv prije svega namijenjen crkvenim vođama tog vremena i današnjice, ali i svima nama krštenima, svakomu pripadniku naroda Božjega. Ne propustite prigodu da budete anđeo Božji, nositelj nevjerojatne radosne vijesti.

Autor: Robert Barun, biskup  (Word on Fire Catholic Ministries)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh