Foto: Shutterstock
Dragi prijatelju, ne osuđuj me što konstantno tražim potvrdu. To samo znači da je nisam dobio/la kad mi je bila potrebna, možda od roditelja, rodbine, učitelja, prijatelja i sad pokušavam iscijeliti tu ranu tražeći potvrdu od tebe. Umjesto da mumljaš o mojoj slabosti, molim te, potvrdi moje postojanje kao vrijedno pažnje, moje osjećaje kao važne i procvjetat ću, s kašnjenjem, poput pupoljka.
Želim posao, partnera, promjenu, ali ne poduzimam ništa kako bih to ostvario/la. Ne osuđuj me, već prihvati da ja možda niti ZNAM niti MOGU išta poduzeti
Draga prijateljice, nije ti jasno zašto ništa ne poduzimam u situaciji u kojoj jesam, već „samo” kukam, kad je rješenje mojeg problema u tvojim očima tako očito i jednostavno. Želim posao, partnera, promjenu, ali ne poduzimam ništa kako bih to ostvario/la. Ne osuđuj me, već prihvati da ja možda niti ZNAM niti MOGU išta poduzeti. Možda na mojem mjestu ni ti ne bi znala, a moguće da je tebi moj problem beznačajan jer si davno pobijedila tu bitku ili je nikad nisi ni morala voditi. Pokušaj razumjeti da je za mene ta bitka velika. Umjesto da me doživljavaš slabom, lijenom ili čudnom, pomozi mi, pokaži mi konkretne korake koliko god se oni tebi činili očitima i budi strpljiva sa mnom dok pobjeđujem malo-pomalo.
Budi strpljiv sa mnom i s mojim rastom. Umjesto da me kudiš, podrži me u mojim sitnim pobjedama i potakni na veće
Dragi prijatelju, zašto misliš da ne činim sve što je u mojoj moći? Očekuješ li od osobe u invalidskim kolicima da istrči maraton ili od djeteta da rasuđuje poput zrele osobe? Zašto onda od mene očekuješ nemoguće? Nisam ni ja superman/wonderwoman niti to trebam biti. Budi strpljiv sa mnom i s mojim rastom. Umjesto da me kudiš, podrži me u mojim sitnim pobjedama i potakni na veće. Ne zanemaruj moje male pobjede poništavajući time njihovo postojanje dok od mene očekuješ velika postignuća, jer tek onomu koji je vjeran u malome bit će povjerene velike stvari.
Draga prijateljice, otkad znam za sebe, ljudi su me odbacivali. Još u utrobi majke bio/la sam neželjeno dijete, u obitelji crna ovca, u školi odbacivan/a i izrugivan/a, u Crkvi ignoriran/a. Kažeš da sam osjetljiv/a, kažeš da pretjerano reagiram, no meni sve što prepoznajem kao ponovno odbacivanje otvara stare rane (rane koje možda nikad nisu bile dio tvog životnog iskustva) i pripremam se za obranu. Zato budi strpljiva sa mnom. Svakog me dana ponovno prihvaćaj jer tako poništavaš sve one riječi i postupke uperene protiv mene koji su me ranili.
Budi mi ono što one prije tebe nisu znale, nisu mogle, nisu htjele biti, kako bih iscijelila svoje rane koje su mi nanijele ženske osobe u mojem životu, kako bih i ja mogla postati istinska prijateljica drugim ženama i majka
Draga prijateljice, ne čudi se što ti pristupam oprezno jer nekad sam davno naučila da ne vjerujem ženama. Žene u mojem životu kojima sam bila povjerena nisu bile uz mene kad mi je to trebalo, napustile su me, ignorirale, nisu mi pružile ljubav kad mi je očajnički trebala, možda su čak svjesno ili nesvjesno bile protiv mene. Nisam se među njima mogla izraziti, a da ne budem osuđena ili odbačena, nisu me prihvaćale kakva jesam pa sam se pred njima pretvarala da sam drugačija nego što jesam. Neke su me smatrale konkurencijom i jedini smisao našeg druženja bilo je prikriveno natjecanje. Neke su me koristile za svoje potrebe, a zatim odbacile. Neke su glumile da su mi prijateljice, a zatim su mi zabile nož u leđa. Neke su mi iza leđa smišljale smicalice i klevetale me. Zato, prijateljice, dopusti mi da ti pristupam s odmakom, daj mi vremena da steknem povjerenje u tebe. Budi mi majka koju nisam imala ili koja mi nije znala biti majkom; ogrni me svojom majčinskom nježnom ljubavi i pažnjom. Budi mi iskrena prijateljica koju nikad nisam imala. Moje srce čezne za tvojom ljubavlju – ženskom, nježnom, milom. Budi mi ono što one prije tebe nisu znale, nisu mogle, nisu htjele biti, kako bih iscijelila svoje rane koje su mi nanijele ženske osobe u mojem životu, kako bih i ja mogla postati istinska prijateljica drugim ženama i majka maloj (a i velikoj) djeci koja čeznu za majčinskom ljubavlju, da tako zajedno širimo krug ljubavi u ovome svijetu. Budimo onaj prvi bačeni kamenčić koji pokreće valove u mirnom moru.
Dragi prijatelju, ostavio me otac, nije bio uz mene kad mi je bilo potrebno, ostavili su me mnogi mladići, sva njihova obećanja rasplinula su se u vjetar, nisu me ljubili zbog mene, već samo zbog onog što im mogu pružiti, bili su sa mnom u dobru, ali u zlu su nestali – zbog toga sam nepovjerljiva prema svim muškarcima. Znam da si ti drugačiji, da si uz mene, da me voliš takvu kakva jesam i želiš mi najbolje bez ikakva interesa. Znaj da mi tim činom rušiš zidove, lomiš moje predrasude prema muškarcima i liječiš me. Hvala ti, prijatelju. Hvala ti što si mi bio otac koji me nije ostavio, brat koji je bio uz mene, istinski prijatelj koji je gledao samo što je u mojem najboljem interesu. Naučio si me da smo u srži svi isti i da u svojim nutrinama čeznemo za istim, da smo i jedni i drugi slaba ljudska bića koja bez Boga ne mogu ništa.
Gledaj na mene čista srca, a da od mene ne očekuješ ništa jer žene su uvijek iznova previše očekivale od mene. Dopusti da ponekad budem slab pored tebe, ne uvijek jak
Draga prijateljice, odbacila me majka; zbog svojih beskrajnih briga i poslova nije za mene imala vremena koliko mi je bilo potrebno; često sam se osjećao samo kao privjesak, neprimijećen zbog onoga što jesam. Mnoge su me djevojke također odbacile, rugale mi se, omalovažavale me, grubo odbijale, nazivale me pogrdnim imenima, okretale očima kad bih im pristupao. Osjećao sam se manje vrijednim pred tim „nedostižnim” bićima koja sam želio. Trudio sam se zadobiti njihovu ljubav i pažnju, ali svaki je moj trud pao u vodu. U dobru su bile sa mnom, a u zlu bi nestale. Sad sam ranjen, prijateljice moja. Pokaži mi što je majčinska ljubav, mazi me, pazi, brini se za mene. Znam da je moja želja djetinjasta, ali meni to toliko nedostaje jer dio mene nikad nije odrastao i očajnički treba majčinu ljubav. Budi moja sestra. Gledaj na mene čista srca, a da od mene ne očekuješ ništa jer žene su uvijek iznova previše očekivale od mene. Dopusti da ponekad budem slab pored tebe, ne uvijek jak, kako bih mogao postati jači, kako bih mogao postati ono što zaista jesam i kako bih mogao usuditi se djelovati prema naprijed.
Pred njima sam često morao glumiti da mi se ne bi rugali da sam slabić, naši odnosi su uvijek bili nekako plitki i vrtjeli se oko površnih stvari, tako da nisam imao s kime razgovarati kao brat s bratom. Budi mi zato ti otac…
Dragi prijatelju, otac mi je bio grub, nikad s njim nisam mogao otvoreno razgovarati, uvijek mi je djelovao udaljen i nedodirljiv, tako da sam s vremenom odustao od pokušaja da ostvarim bilo kakav odnos s njim, napustio me je, nije me razumio, nije me poučio da budem muškarac, očekivao je da budem isti kao on, ali mene je Bog stvorio drugačije pa nisam ispunio njegovo očekivanje. Drugi muškarci u mojem životu bili su slični. Pred njima sam često morao glumiti da mi se ne bi rugali da sam slabić, naši odnosi su uvijek bili nekako plitki i vrtjeli se oko površnih stvari, tako da nisam imao s kime razgovarati kao brat s bratom. Budi mi zato ti otac koji će mi pokazati kako da budem muškarac. Budi mi ti prijatelj s kojim mogu otvoreno razgovarati i priznati mu svoje slabosti i zabrinutosti. Jačajmo jedan drugoga umjesto vječnog natjecanja. Umorio sam se od natjecanja i uspoređivanja s drugim muškarcima. Budimo onaj prvi bačeni kamenčić koji pokreće valove u mirnom moru.
Ako nam ljubav bližnjih pomaže, liječi nas, vraća nadu u dobrotu u svijetu, iako je nesavršena, koliko su tek djelotvorni tvoji beskrajni nepresušni izvori žive vode, Isuse?
Dragi prijatelju, dragi Isuse, možda nikad neću imati prilike ispuniti svoje najdublje čežnje putem drugih osoba, nikad doživjeti iskustvo ljubavi preko drugih, no to ne znači da moja duša mora vječno patiti i ostati prazna niti halapljivo tragati za ispunjenjem u drugim ljudima. Zato biram tebe, Isuse. Za sve ono za što su ljudi preslabi, imam tebe. Za sve ono što mi treba, imam tebe. Ako nam ljubav bližnjih pomaže, liječi nas, vraća nadu u dobrotu u svijetu, iako je nesavršena, koliko su tek djelotvorni tvoji beskrajni nepresušni izvori žive vode, Isuse? Nemoj dopustiti da zaboravim na tebe u svojoj suhoći. Nemoj dopustiti da besciljno lutam svijetom izmučene duše kad se uvijek mogu obratiti tebi i u tišini svoga srca zamoliti te da me ispuniš. Ispuni me, Isuse, neka se moja čaša prelijeva! Budi mi i otac i majka, i brat i sestra, i prijatelj i prijateljica, i učitelj/ica, i vjeroučitelj/ica! Budi moje sve jer u tebi imam sve!
Autorica: Vedrana Čolić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
