Svjedočanstva

ŽIVOTNA PRIČA BIVŠEG ROBIJAŠA

Bio sam luda, Božja luda. I nije mi ništa naudilo Kako li sam samo mogao sumnjati da je uski put jedini pravi put? Put istine? Put pomirenja?

Foto: Pixabay

 

Ruke su mi drhtale. Jesam li ja to slobodan? Nema drugog sudskog postupka? Nema više robije? Usprkos mojoj iskrenosti? Ili upravo zato?

„Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan“

List je pao na pod. Učinio sam što sam morao. Priznao sam krivnju. Izveo sam stvari na čistac. „Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan“ – to se ispunilo na ovom bijelom papiru. „Opa!“ izletjelo mi je.

Kako li sam samo mogao sumnjati da je uski put jedini pravi put? Put istine? Put pomirenja?

Bio sam luda, Božja luda. I nije mi ništa naudilo. Čak naprotiv. Sumnja prošlih pola godine kao rukom odnesena. Kako sam samo mogao sumnjati u svoj put? Kako li sam samo mogao sumnjati da je uski put jedini pravi put? Put istine? Put pomirenja? Znao sam, ako moram dalje ovim putem, da mi se ne može ništa loše dogoditi.

I znao sam što mi je činiti čim izađem odavde: moram raščistiti stvari. Imao sam cilj. I to me izulo iz cipela. Opet!

Ponovno ću imati cilj pred sobom. Razmišljao sam o austrijskim policajcima koje sam stajao života. Razmišljao sam o mnogima koje sam pokrao i prevario. Razmišljao sam o Anni. I znao sam što mi je činiti čim izađem odavde: moram raščistiti stvari. Imao sam cilj. I to me izulo iz cipela. Opet!

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Čovjek koji je pušio Bibliju“ autora Wilhelma Buntza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh