Svjedočanstva

ALBERTO DEL FANTE

ATEIST I MASON U SAN GIOVANNI ROTONDU Pred njegovim očima zbio se je čudesan događaj…

Bio je ateist i mason a obratio se u San Giovanni Rotondu: Pred njegovim očima zbio se je čudesan događaj…

San Giovanni Rotondo/ foto: Shutterstock


 

1931. Alberto Del Fante doživio obraćenje. Del Fante je bio ateist i mason iz Bologne. Bio je poznat po svojim nemilosrdnim napadima na Padra Pija u tisku. Optuživao ga je da je „lažac koji je sposoban zavoditi naivne, zanesene i lakovjerne ljude“. Del Fante je imao unuka Enrica kojega je jako volio. Dječak je ozbiljno obolio od tuberkuloze koja mu je zahvatila pluća i kosti, a također je imao čireve na bubrezima. Liječnici su smatrali da se nalazi u terminalnoj fazi.

Život Alberta Del Fantea potpuno se promijenio čudesnim događajem koji se zbio pred njegovim očima. On je tada otišao ravno u San Giovanni Rotondo, gdje je doživio obraćenje

Del Fanteova obitelj je Padra Pija tražila zagovor u molitvi. Nisu morali dugo čekati da se dogodi čudo. Život Alberta Del Fantea potpuno se promijenio čudesnim događajem koji se zbio pred njegovim očima. On je tada otišao ravno u San Giovanni Rotondo, gdje je doživio obraćenje. U znak zahvalnosti za obnovljenu mu vjeru napisao je knjigu Padre Pio iz Pietrelcine, Gospodinov glasnik. Sveti je oficij odmah reagirao i odbacio tu knjigu izjavivši da je se ne smije „tiskati, čitati, posjedovati, prodavati niti prevoditi na druge jezike“. 23. svibnja iste godine poduzete su nove, još oštrije mjere protiv Padra Pija. Uskraćene su mu sve službe, osim slavlja Mise koju „nije smio slaviti javno u crkvi, nego isključivo privatno u kapelici unutar samostana, bez ičije nazočnosti“.

Živio je poput pustinjaka tri godine

Padre Pio je bio potpuno izoliran od svih. Vijesti o ovim mjerama potaknule su novi val nezadovoljstva među stanovnicima San Giovannija Rotonda. No Padre Pio nije davao nikakve izjave. U potpunoj podložnosti počeo je živjeti kao klauzurni redovnik. Ujutro bi slavio Misu, koja je obično trajala dva sata, osim blagdanima i u posebnim prigodama, kada bi trajala i po četiri sata. On bi zatim još sat vremena proveo u molitvi zahvale prije nego što se svojoj subraći u crkvi pridružio na sat vremena zajedničke molitve. Nakon toga bi odlazio u knjižnicu gdje je vrijeme provodio u čitanju i proučavanju duhovnog štiva. Isto je činio svakog poslijepodneva. Njegov se dan sastojao od molitve i učenja. Navečer nikada nije večerao, a na počinak je odlazio vrlo kasno. Padre Alberto D’Apolito, jedan od njegovih učenika, jednom mi je ispričao: „Često sam ga odlazio tražiti u knjižnicu. Bio je zahvalan na to malo društva koje bih mu pružio, ali bi se veoma uznemirio kada bih kritizirao Sveti oficij i njihov odnos prema njemu. Tada bi on smjesta prekidao takav razgovor. Ako bih pokušao nastaviti s tom temom, ustao bi i otišao.“

Tako je Padre Pio živio poput pustinjaka neprekidno tri godine.

Ulomak iz knjige „Padre Pio – čovjek nade“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh