Osobni razvoj

DEMONI ZATVORENOG ČOVJEKA

Bijeg u svijet fantazije Ako dobro rasporedimo teret naše potrebe za ljubavlju, učinimo dobru investiciju u neke ljude, sukladno s evanđeljem, ništa nam ne prijeti

Svijet fantazije

Foto: Shutterstock

 

Bijeg u svijet fantazije je sljedeći demon. Kao i stvaranje veza koje uništavaju. Toksična ovisnost o nekim karakteristikama koje se ponavljaju. Tražimo drugog tatu ako smo bili odbačeni od oca, možemo igrati ulogu tatice prema nekom sinu, tražimo drugu mamu ili kćerku ili sestru. Želimo to ponoviti, ali tako jako i s tolikom pohlepom da to postaje bolesna zajednica koja uništava. Tada se bira jednu osobu, a ne više njih. To vodi do ovisnosti, jer ta osoba postaje idol. To nije zdravo.

Prije se to nazivalo partikularno prijateljstvo, a možemo to nazvati i ovisnošću i opsesijom. Ja sam u životu iskusio da mi je dobro kad imam nekoliko prijatelja. Imam nekoliko prijatelja. To je zajednica – mini crkva.

Nekad imamo velik strah od nadređenog ili podređenog, a kroz naočale prošlosti u njima vidimo oca, sina ili majku ili sestru, a možda imamo i veliku glad priljubiti se uz nekoga…

Odustani od otvaranja. Netko je kriv, a možda sam to ja. U nekome možda vidim svog oca ili majku. Osobe s kojima živiš su drugačije, ali ja mogu imati na sebi naočale prošlosti i vidjeti to na taj način. Nekad imamo velik strah od nadređenog ili podređenog, a kroz naočale prošlosti u njima vidimo oca, sina ili majku ili sestru, a možda imamo i veliku glad priljubiti se uz nekoga, biti s njim, biti simbiotični dio jer nam je to nedostajalo. To sve treba dobro raspoznati.

Ako dobro rasporedimo teret naše potrebe za ljubavlju, učinimo dobru investiciju u neke ljude, sukladno s evanđeljem, ništa nam ne prijeti. Ali ako sve zatvorimo, jednog dana ćemo eksplodirati na neadekvatnu osobu i to će biti katastrofa

Zadržavanje, suzdržanost. Što se više pravimo da nekoga ne trebamo, to smo više gladni i skloni ovisnosti. Ako dobro rasporedimo teret naše potrebe za ljubavlju, učinimo dobru investiciju u neke ljude, sukladno s evanđeljem, ništa nam ne prijeti. Ali ako sve zatvorimo, jednog dana ćemo eksplodirati na neadekvatnu osobu i to će biti katastrofa. O ovisnosti, kemiji i svim tim ostalim stvarima je šteta sada govoriti jer je osnova nešto drugo.

Braćo, prepoznajete li barem neke fragmente svojeg života u tome svemu o čemu ja govorim?

Vidiš li kako te demon tjera da te nekoliko rana zatvori od svih, pa i od Boga, i čini od tebe nekoga tko je prvo bio povrijeđen, a sada će ranjavati druge?

Uspijevate li povezati vrstu grijeha i grješna uvjerenja s određenim obrambenim mehanizmima? Vidite li koliko vam je jako potrebna ljubav Duha Svetog, ali i prijateljstvo u ovoj zajednici? Vidiš li kako te demon tjera da te nekoliko rana zatvori od svih, pa i od Boga, i čini od tebe nekoga tko je prvo bio povrijeđen, a sada će ranjavati druge? Jer onaj koji najbolje ranjava – možda je tu ‘najbolji loš opis’ – onaj koji najdjelotvornije ranjava je onaj koji nije oprostio svoje rane. Onaj koji je samo stisnuo zube. Isus u osmom poglavlju Evanđelja po Ivanu kaže: „Istina će vas osloboditi.“ I mi se danas u ovom danu meditacije pokušavamo približiti istini. Ja ne predbacujem ništa ni sebi ni vama. S obzirom na to usmjeravam to egzistencijalno razmišljanje koje je možda nešto manje povezano s Biblijom. Oslobađanje od svih negativnih osjećaja, od sumnje i ogorčenosti i očaja koji truju naš život. To je ono što Isus danas želi od mene i od tebe. Oslobađanje od straha koji zaustavlja naše najvelikodušnije napore. Oslobađanje od razornog nemira i pokušaj dosezanja mira u Bogu i zajednici u kojoj živimo, a ne izvan nje.

Čovjek koji zaista živi u Kristu ne osjeća se prokleto, niti u eshatološkom smislu, niti u ovom trenutku svoga života

Dragi moji, znamo da za one koji su već u Kristu, kako kaže Pavao u Poslanici Rimljanima, nema prokletstva. Čovjek koji zaista živi u Kristu ne osjeća se prokleto, ni u eshatološkom smislu, ni u ovom trenutku svoga života. Ako ga netko i proklinje, netko ga ugnjetava ili muči, on to ne osjeća jer je u Kristu. Mučenici su sretni i u trenutku muke. Viktor Sion je rekao da je jedan od najvećih grijeha svijeta tjeskoba pred Bogom i svakim čovjekom.

Iz knjige „Kako zavoljeti svoj život?“ patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh