Duhovnost

Biblijski tečaj 26a – Svjetlo na mome putu

Biblijski tečaj 26a

KRŠTENI U JORDANU

Promjena života koju je zahtijevao Ivan iskazivala se je dvostrukom gestom: oni koji su se kajali, ispovijedali su svoje grijehe i krstili se u Jordanu (Mk 1, 5). Ispovijedanjem svojih grijeha odricali su se vlastite oholosti i priznavali se Božjim štićenicima i dužnicima. Krštenjem u vodi iskazivali su svoju želju za očišćenjem i za novim životom (podrobnije u B 42).

Naravno, Ivanovi su pozivi ostali bez učinka na one koji su se smatrali dobrima, na one farizeje i druge njima slične koji nisu osjećali potrebe za Bogom. Općenito uzevši, židovski su glavari ustrajali u nepovjerenju pred Ivanom i nisu primili njegovo kršte­nje (Mt 21, 24 – 26). Nasuprot tomu, među narodom se stvorio pokret za obraćenje popraćen molitvom, postom i pravdom (Lk 11, 1; 5, 33; 3, 11 – 14).

ISUS S GREŠNICIMA

Dok je narod promicao, Ivan ga je pozorno motrio, tražeći okom onoga koji je imao doći. Bio je čvrsto uvjeren da će jednog dana stići. I doista, jednoga proljetnog dana nastupio je Isus iz Nazareta, ponizno, kao bilo tko drugi, među grešnicima. Ivan je otkrio nešto posebno u pogledu tog čovjeka od nekih tridesetak godina (pročitajte B 43). Zato ga nije želio krstiti (Mt 3, 14). Ali Isus je ustrajao; tako nam dolikuje da ispunimo što je u skladu s voljom Božjom (Mt 3, 15). Ivan je poslušao.

Tada Jahve dade znakove Isusu, možda Ivanu: nebesa se otvoriše, a Duh Božji spusti se na Isusa kao golub i začu se glas s neba (Mk 1, 10 i susljedni, Mt 3, 16 i dr., Lk 3, 21 i dr.). Te činjenice govore mnoge stvari o Isusovoj osobi i poslanju. Promotrimo ih u svjetlu Svetog pisma.

OTVORENA NEBESA

Stari zavjet spominje dva puta otvaranje ili razastiranje nebesa: u Ezekielu 1, 1, gdje se radi o prorokovom pozivu, i u Izaiji 63, posred molitve koja moli Boga da oslobodi svoj narod, kao što je učinio u vrijeme Mojsija (11 – 14), a zbog čega prorok kazuje: “O da razdreš nebesa i siđeš!” (R. 19.)

v Isusovo krštenje nije baš kao poziv proroka kakav je u Ezekielu 1, 1. Nedostaju dva elementa: Božji poziv i čovjekov odgovor. Kasnije razmatranje Novog zavjeta smjestit će Isusov poziv u sam trenutak njegova začeća (Heb 10, 5 – 7). Ovdje se prije radi o početku njegova javnog djelovanja.

v S druge strane, moguća aluzija na Izaiju 63 čini od Isusova krštenja bitnu etapu u povijesti spasenja, koju se može usporediti s čudom što je pripravilo stvaranje Božjeg naroda: prelazak mora. Isus se pojavljuje kao novi Mojsije, koji privodi kraju težnje i nade Staroga zavjeta. U Isusovoj osobi Bog nudi novomu narodu, koji će se roditi, mogućnost komunikacije sa sobom.

DAR DUHA

U Starom zavjetu, kad je Duh zaposjedao neke osobe, bilo je to s ciljem da im preda božansku silu, da bi dobro ispunili koju posebnu ulogu u korist izraelskog naroda. Njegov silazak na te ljude označavao je polaznu točku njihovog osloboditeljskog poslanja; npr. uloga sudca Gideona, uloga kralja Šaula, proroka Elizeja (Sudci 6, 34; 1 Sam 10, 6; 2 Kr 2, 9). Također se znalo da je Mesija, više nego itko drugi, trebao primiti u punini dar Duha. Izaijina knjiga to potvrđuje u više tekstova (pročitajte ih u C 82), koji Mesiji pripisuju:

v duh proroka (Iz 11, 2; 61, 1 i susljedni),

v duh sluge Jahvina (Iz 42, 1 i susljedni),

v duh osloboditelja, koji je pratio Hebreje pri prelasku mora (Iz 63, 13 i susljedni).

Sišavši na Isusa, Duh ga otkriva kao onoga koji je pun Božje sile (Dj 10, 38), kao Mesiju kojeg su najavili proroci, na početku njegova osloboditeljskog poslanja. No to nije sve, treba ispitati i treći element.

NEBESKI GLAS I NJEGOVA PORUKA

“Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi  milina.” Tako je progo­vorio nebeski glas. Te riječi prizivlju uglavnom dva odlomka iz Starog zavjeta, vrlo važna očima apostola i prvih kršćana za razjašnjenja Isusova otajstva: Ps 2, 7 i Iz 42, 1.

v Riječi “ti si Sin moj” iz drugog su psalma  i sežu do Natanova proroštva, kad je Jahve obećao Davidu kraljevstvo bez kraja za jednoga od njegovih potomaka (2 Sam 7, 14); ostatak Starog zavjeta shvatio je da se radi o Mesiji. Zato se Psalam 2 povezuje s Mesijom. Nakon uskrsnuća apostoli su otkrili da te riječi vrlo dobro odgovaraju Isusu (Dj 13, 33 i Heb 1, 5).

v Preostale riječi su iz Izaije 42, 1 i govore o sluzi Jahvinu, koji je svojim poniženjima i patnjama ponio grijehe svijeta. I opet u svjetlu uskrsnuća apostoli su primijenili na Isusa odlomke iz Izaije (Dj 3, 13 i 26; 4, 27 i 30; Mt 12, 18 – 21). Sjetili su se da se Isus predstavio kao sluga, naprimjer kad je rekao: “Sin čovječji nije došao da mu služe nego da on služi.” (Mk 10, 45)

Sada zaista otkrivamo duboko značenje Isusova krštenja, onako kako su ga shvatili apostoli i evanđelisti koji su nas radi naše vjere obavijestili:

v Isus započinje svoje poslanje, a to je poslanje Mesije.

v Taj Isus Mesija ili Isus Krist nije bilo koji čovjek, nego pravi Sin Božji.

v Iako je bez grijeha, podvrgava se obredu namijenjenu grešnicima, radi solidarnosti s njima.

v Navevši ga da pođe putem poniženja i kasnije, po patnji, Duh Božji ga poziva da ispuni program sluge Jahvina i da spasi svijet “ludošću križa”.

Epizoda već sadrži, kao sjeme, najavu Isusove muke (Lk 12, 50) i njegova uskrsnuća (Dj 13, 33). U njoj je sažeto cijelo evanđelje, radosna vijest našeg spasenja.

Naslov originala: Curso Biblico LUZ EN MI CAMINO, 4. izdanje (lipanj 1979.)
Izdavač: EQUIPO DE PROMOCION DE COMUNIDADES CRISTIANAS, CHOLUTECA HONDURAS, e. a.
Imprimatur: Choluteca, 1. siječnja 1975., Marcelo Gerin Boulay, biskup
Prijevod: Nada Peso i fra Remigije Tomo Mlinarić, OFM

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh