Svjedočanstva

IZ ŽIVOTA BELGIJSKE MISTIČARKE

BERTA PETIT Bila je toliko samozatajna da ju članovi obitelji gotovo nisu poznavali Vijest o njezinoj smrti proširila se je kao munja, istovremeno s onom o izvanrednim milostima koje su joj bile iskazivane u životu i koje je još malo tko poznavao. Njezina je samozatajnost, naime, bila tolika da je ni članovi njezine vlastite obitelji gotovo uopće nisu poznavali.

BERTA PETIT Bila je toliko samozatajna da ju članovi obitelji gotovo nisu poznavali

Foto: Shutterstock

 

Suprotno općem očekivanju, Marijina se službenica nije ugasila onoga svijetlog dana Blagovijesti. Provela je dan u veliku i srčanu uzbuđenju. Poslijepodne, jednostavno, reče: „Ne danas.“ Dana 26. ožujka, na godišnjicu smrti gđe Petit, vidjelo se da više puta zove svoju majku: „Majko!“ Isus se je spremao pozvati k sebi kćer na isti dan kad je umrla njezina majka.

„Piti! Žedna sam!“

Iznenada, jakim glasom, koji uopće nije sličio na glas umiruće osobe, Berta viknu: „Želim da se zna da sam u potpunosti pokorna svemu onomu što dobri Bog bude htio!“

Od tri do četiri poslijepodne činilo se da je došao kraj. Zazivi: „Piti! Žedna sam!“ – parali su srce. Potom se umiri i zaspi. U šest je mirno spavala, s glavom koja je konačno našla jednu točku oslonca na jastuku. Disanje je bilo uredno, puls ritmičan. Sve je ukazivalo na pretpostavku da konačni čas još nije stigao. No malo nakon toga prestade živjeti. Kako je ustvrdila njezina prijateljica, gospođica de V., koja ju je pazila, Bog je bio došao ubrati njezinu dušu i povjerio ju je svojoj Majci. Uzeo ju je u petak, nakon tri sata agonije koju je trpjela u podnožju križa, uza Prežalosno Srce Marijino. Mnogo godina ranije Berta je bila rekla svojoj prijateljici de V.: „Kada umrem, ti ćeš biti prisutna i sahranit ćeš me.“

Njezina je samozatajnost, naime, bila tolika da je ni članovi njezine vlastite obitelji gotovo uopće nisu poznavali

Vijest o njezinoj smrti proširila se je kao munja, istovremeno s onom o izvanrednim milostima koje su joj bile iskazivane u životu i koje je još malo tko poznavao. Njezina je samozatajnost, naime, bila tolika da je ni članovi njezine vlastite obitelji gotovo uopće nisu poznavali. Kuća je pet dana bila kao pod invazijom nebrojena mnoštva pobožnih, najvećim dijelom nepoznatih duša, koje su stizale sa svih strana, ganute mišlju da je umrla jedna svetica. Stizali su s rukama punim cvijeća, dok su krunicama, medaljicama i slikama Prežalosnog Srca doticali tijelo pokojnice. Neki su svećenici došli kleknuti u podnožje kreveta one koja se je u najmlađoj dobi bila ponudila kao žrtva za posvećenje klera.

Veličanstvena u svojem lijesu, Berta je počivala u mrtvačnici tri dana, zatrpana ljiljanima, lica obavijena bijelom čipkom. Njezine su crte bile postigle jednu neusporedivu ljepotu. Na uzglavlju kreveta bio je uzdignut velik drveni križ, gol, kakva joj je Isus bio pokazao za vrijeme jednog ukazanja; na vrhu je imao trnovu krunu, koja je predstavljala onu krunu koju joj je prije 40 godina bila postavila na glavu sveta Katarina Sijenska. „Veoma volim takav križ!“ rekla je Berta jednog dana. „Htjela sam ga i dala sam ga učiniti takvim, bez Krista, jer sam ja ta koja moram biti pribijena čavlima na nj, na njegovu mjestu.“

Na izlazu su se mnogi zaustavljali, pričajući o milostima dobivenima od Prežalosnoga i Bezgrešnog Srca, po zagovoru njezine vjerne službenice. Otada pa nadalje te se milosti više ne mogu izbrojati…

Sprovod joj je bio 31. u crkvi Blagovijesti, a potom pogrebna kola krenuše prema malom selu Louvigniesu, gdje je pokojnica bila izrazila želju pronaći odmor u sjeni zvonika. Dobri ljudi tog sela, koje je ona tako često tješila, djeca koju je voljela, bili su ondje da ju dočekaju. I oni su prislanjali na lijes svoje nabožne predmete te govorili među sobom: „Sada, kada gđa Petit počiva među nama, neće nam se više ništa loše dogoditi.“ Činjenica je da su bili čudesno zaštićeni za vrijeme povlačenja Nijemaca.

8. travnja služba za pokojne, slavljena po zahtjevu vjernika odanih Prežalosnomu i Bezgrešnomu Srcu Marijinu, okupila je u toj istoj crkvi Blagovijesti brojno i probrano mnoštvo. Na izlazu su se mnogi zaustavljali, pričajući o milostima dobivenima od Prežalosnoga i Bezgrešnog Srca, po zagovoru njezine vjerne službenice. Otada pa nadalje te se milosti više ne mogu izbrojati…

Tajnoviti plan Providnosti

Po tajnovitu planu Providnosti, ona koju je Isus bio odabrao za proširenje pobožnosti tako drage njegovu Srcu, ovdje dolje vidjela je samo njezin početak, a ne i pobjedu. To je zajednička sudbina svih prethodnika. „U trenutku pobjede“ – bio je rekao Spasitelj – „postat će jasno da sam ja sâm potaknuo odabrana sredstva za tu pobožnost, koja mora biti slična onoj s kojom se časti moje Srce. Kao Sin, zamislio sam je za svoju Majku. Kao Bog, zahtijevam ju.“

Iz knjige „Berta Petit i pobožnost Prežalosnomu i Bezgrešnomu Srcu Marijinu“ autorice Irene Corone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh