Foto: Shutterstock

Tko je uistinu u životu slobodan i sretan? Je li to onaj tko dopušta da ga svladaju najteži osjećaji, misli, sjećanja i uvjerenja? Ili pak onaj koji čini sve da mu se to ne dogodi i koristi bogatstvo, prejedanje, pijanstvo i druga umirujuća sredstva koja potiču dobro raspoloženje? Ili pak toliko manipulira drugima da ga neprestano hvale i uzdižu?

Kad prigrlimo teške osjećaje, dolazimo u prigodu pomiriti se s njima i možemo ih vrijednosno promijeniti. Kad se branimo od njih…

Dopustivši da te pogode i najteži problemi, možeš tom iskustvu dati određenu dubinu i učiniti ih razumljivijima, a samim tim postići učinak preobrazbe nevolje u nešto smislenije i vrijednije. Pobjegneš li, nikad nećeš promijeniti te osjećaje, zauvijek će ostati prigušeni u tebi, postavši izvorom nespokoja i mraka. Postoje čuvstva koja se osnažuju u nama kada pokušavamo od njih pobjeći, a postoje i takva koja nestaju kad im krenemo ususret, kad ih pripustimo sebi. Kad prigrlimo teške osjećaje, dolazimo u prigodu pomiriti se s njima i možemo ih vrijednosno promijeniti. Kad se branimo od njih, zatvaramo ih, potiskujući ih duboko u sebe. Tad ostaju u nama dugo, zatvoreni i nepromijenjeni, dakle nezdravi, čak i zabrinjavajuće opasni.

Držim da nitko ne dvoji koji od ta dva pristupa omogućuje postizanje blagoslova, a koji nas odvodi u prokletstvo kuknjave! (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Valovi milosti“ autora p. Augustyna Pelanowskog, koja izlazi uskoro!