Brak i odnosi

KAKO IZAĆI IZ ZAČARANOGA KRUGA

Augustyn Pelanowski: Zašto ljudi odbacuju dugotrajnost u ljubavi i odlučuju se započeti iznova „Netko će svejedno reći: 'Ne mogu više živjeti sa svojim mužem ili svojom ženom!' Možda ste prerano počeli zajedno živjeti? Tako smo skloni ponovljivosti, do kretanja ukrug svojih djetinjih obrazaca, koji naglašavaju našu nezrelost. Odakle to? Iz manjka hrabrosti? Da, iz manjka hrabrosti, koja je dar Duha Svetoga…“

Augustyn Pelanowski: Zašto ljudi odbacuju dugotrajnost u ljubavi i odlučuju se započeti iznova

Jakov je prevario slijepa oca Izaka, a Jakovljev tast Laban prevario je Jakova i pod krinkom mraka dao mu slabovidnu Leu za ženu te on nije znao s kime liježe. Ljutnju na sebe samoga prebacio je na ženu, a tako i mnogi od nas podliježu obrascu ponovljivosti. Ako nam se što vraća, to znači da nismo živjeli u posvećenju tog događaja Bogu, nismo mu posvetili svoju sudbinu. Samo posvećenjem možemo izaći iz začaranog kruga i osloboditi se obrazaca. To je svojevrsna samotranscendencija ili traženje smisla posvećivanjem u beskonačnosti.


„Netko će svejedno reći: ‘Ne mogu više živjeti sa svojim mužem ili svojom ženom!’“

Ljudi neprestano odbacuju dugotrajnost u ljubavi, udaljuju se jedni od drugih i počinju iznova – kao onda kad se nakon razvoda odluče nanovo vjenčati. Varijante su različite: razvod i ugovor, razvod i konkubinat, bijeg i životna epizoda, flert te na kraju samoća i praznina. Josip, Marijin muž, htio ju je udaljiti ne znato što je bio egocentrik, nego zato što je znao s kakvom se tajnom suočava. To ga je nadilazilo – bivanje ocem Sina Božjega – na takav način da se je osjećao nedostojan. Štoviše, u onim kulturnim uvjetima Mariji je prijetilo kamenovanje. Zbog toga je Josip imao više razloga udaljiti ju nego primiti. I upravo je u toj situaciji učinio nešto čim je izbjegao ponovljivost – postao je neponovljiv i odlučio se za zajedništvo, ne napuštanje žene s djetetom. Čovjeka čini neponovljiva hrabrost, a ne kukavičluk. Razvod ili napuštanje su kukavički.

Netko će svejedno reći: „Ne mogu više živjeti sa svojim mužem ili svojom ženom!“ Možda ste prerano počeli zajedno živjeti? Tako smo skloni ponovljivosti, do kretanja ukrug svojih djetinjih obrazaca, koji naglašavaju našu nezrelost. Odakle to? Iz manjka hrabrosti? Da, iz manjka hrabrosti, koja je dar Duha Svetoga – bez vjere čovjek nema snage ući u neznano, u napor, u odgovornost, u ljubav, u budućnost, zaustavlja se i kreće ukrug. Za muškarca je to trenutak kada može ili postati otac ili vječni dječak. Ili postati starateljem za svoju ženu i djecu ili će cijeli život tražiti mamu.

„Prijevare su češće što češće dolazi do suživota prije braka“

Dovoljno je zamisliti obitelj – muža i ženu koji imaju dijete, možda dvoje. Nakon pet godina on je sve više u poslu, a ona se koncentrira na djecu te, pokazujući prekomjernu brigu, sve svoje osjećajne potrebe realizira u potomstvu. Muž se sve više udaljava. Nakon nekoliko godina više ih ništa ne veže, a sve ih dijeli. Zašto? Možda zato što su, prije no što su postali supružnici, živjeli kao oni iako njima nisu bili. Strašna eksploatacija dovela je do preeksploatacije i posljedica je za to dosada i ograničavanje odnosa samo na seksualnost u razdoblju zaručenosti. Ako u razdoblju prije braka dolazi do seksualnog suživota, zaručnici se ne uče suzdržavanju, vladanju svojom seksualnom sferom, i za nekoliko godina može doći do prijevare, ali i ponavljanja u traženju davnih uzbuđenja. Tim više što seksualna požuda osjećajno opterećuje čovjeka, jenjavaju viši osjećaji poput posvećivanja sebe, milosrđa, strpljivosti, suosjećanja, skrušenosti. Prekomjerna seksualnost također ograničava ljudske intelektualne sposobnosti. Zaručnicima, koji se bez ograničenja prepuštaju seksualnosti, prijeti opasnost da će neprestano tražiti samo takva iskustva, a nakon prvih godina braka, određenoga međusobnog umora, počet će tražiti bivša iskustva. Prijevare su češće što češće dolazi do suživota prije braka. Grijeh je ponovljiv, a čistoća neponovljiva, i to u dvosmislenu značenju.

Ulomak iz knjige „Josipov dom“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Među brojnim opasnostima koje danas prijete ulozi oca, i tako ugrožavaju nas današnje ljude, nalazimo spasonosni primjer – lik skromnog graditelja koji je živio prije dvije tisuće godina – svetog Josipa.

pater Augustyn Pelanowski

Josipov dom

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 69
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh