Duhovnost

SNAGA MILOSTI

Augustyn Pelanowski: Za ljubav treba sazrjeti „Ne može se odmah naučiti kako svladati posljedice rana psihičke ili seksualne prirode. Bog ima strpljenja prema nama i mi ga moramo u tome slijediti. Kada bi tko proveo mnogo godina u tamnu oknu rudnika, lišen sunčeve svjetlosti i naglo izašao na površinu, oslijepio bi. Zato nas Bog delikatno izvodi iz tame…“

Augustyn Pelanowski: Za ljubav treba sazrjeti

Foto: Shutterstock


 

Ne smije se ulaziti u dijalog s kušnjama vlastite požude, a tim više s đavolskim nagovaranjima. Ne može se odmah naučiti kako svladati posljedice rana psihičke ili seksualne prirode. Bog ima strpljenja prema nama i mi ga moramo u tome slijediti. Kada bi tko proveo mnogo godina u tamnu oknu rudnika, lišen sunčeve svjetlosti i naglo izašao na površinu, oslijepio bi. Zato nas Bog delikatno izvodi iz tame, a posebice one koji su godinama živjeli u grijesima ili u posljedicama nepravde. Neki se krive da ne ljube Isusa ili ga nedovoljno ljube. To je krivo. Temelj te pogreške jest neutemeljeno uvjerenje da iz nas samih isplivava ljubav prema Bogu. To je nemoguće. To bi bilo kao da adventska svjećica sama sebe mrzi jer se, stojeći na oltaru, sama ne može upaliti. Ona mora biti zapaljena, netko mora prići i zapaliti ju šibicom. Slično je s nama: možemo ljubiti Boga samo zahvaljujući plamenovima ljubavi koje primamo po Duhu Svetome od Oca i Sina. Svako dijete razumije da se svijeća na oltaru sama ne može zapaliti i zašto bismo si onda predbacivali ako ne znamo ljubiti? Onaj tko uistinu želi ljubiti, može samo moliti Duha Svetoga: „Dođi! Upali me, neka gorim za tobom ljubavlju kojom već jesi, Bože!“

Isusovo obećanje

Za ljubav treba također sazreti. Paradoks je u tome što treba sazreti da bi se ljubilo kao nezrelo dijete, koje se ne duri povodom svoje nezrelosti. Razvijamo se do svijesti da smo slabi i nezreli. Nakon mnogo godina sebi osvješćujemo da smo Božja djeca – nije li to istovremeno predivno i nevjerojatno?

Tomu ne služi samo molitva, crkvena zajednica, druženje s Biblijom, nego prije svega sakrament ispovijedi. Oni koji umiju ne ljutiti se na sebe zbog sakrivene ambicije bivanja savršenim i zrelim, nego se žele stalno popravljati snagom milosti Isusa u ispovjedaonici, poput su djece koja mole Oca za pomoć u razvijanju samostalnosti. Isus ima za njih obećanje, ukazanje kakvo Otac daje malima, ukazanje zahvaljujući Duhu Svetomu! Isus je, obradovan u Duhu Svetome, govorio da je zahvalan Ocu jer je malima objavio ta djela!

Ulomak iz knjige „Nema više vremena!“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh