Foto: Pixabay

Prenosimo vam dio predavanja patera Slavka Pavina koje je održao na Radio Mariji, o razlikovanju duhova, onako kako je sveti Ignacije učio…

Ovo je zaista poučno predavanje, stoga vam preporučujemo da ga poslušate od početka do kraja. Mi vam pisanom riječju prenosimo dio, a u cijelosti ga možete poslušati ovdje.

Ljudi ne znaju o sebi ništa reći sa sigurnošću. Jesu li na pravom putu ili nisu… Čovjek mora duhovno sazrjeti kako bi sam mogao prepoznati što se u njemu događa, kamo ga vodi taj put…

Dvije skupine ljudi

Kao prvo, sveti Ignacije upozorava da ljudima koji su zarobljeni grijehom, koji su sebični, koji razmišljaju kako će se ostvariti na ovom svijetu…, neprijatelj tako prikazuje prolazne naslade kao da su jedino dobro. Želi ih zadržati, zarobiti u tom stadiju i tako im onemogućiti duhovni rast.

Duh Božji radi suprotno, takve ljude, a to smo katkada svi mi, Bog tada uznemiri, upozorava nas da takav način života nema smisla. Bog dakle tada smeta našem lažnom miru. Želi dušu tjerati naprijed.

Drugo, kod onih koji su odlučili ići Božjim putem, djelovanje duha je suprotno. Zao duh uznemiruje, unosi nesigurnost, žalost, osjećaj kao da je sve besmisleno…. Dobri Duh ohrabruje čovjeka i onda kad se umori i kad mu se čini da je preteško. Tješi ga u žalostima, jača u slabostima, daje prava nadahnuća, smiruje ga, olakšava terete, uklanja zapreke…

Kojoj skupini pripadaš? Najprije to trebaš razlučiti, a potom možeš sebe pronaći u pravom svjetlu. Svaki dan možemo upotrijebiti ova pravila jer svaki dan se nalazimo u prilikama prve ili druge skupine.

Kako prepoznati ideš li Božjim putem, ili se zavaravaš da ideš?

Ako je u mojim mislima, namjerama, riječima i djelima Bog na prvom mjestu, kao zadnji cilj, ako sam spreman sve dugo podložiti tom cilju, onda mogu biti siguran da me vodi Duh Božji. Naprotiv, ako na prvo mjesto stavim bilo što osim Boga, onda me tu sigurno ne vodi Duh Božji.

Dobri Duh oslobađa od svega, da idemo naprijed. Zli djeluje suprotno.

Duhovna utjeha i duhovna suhoća

Sveti Ignacije kaže da dobri Duh tješi svakog tko ide njegovim putem. Utjeha koja dolazi od Boga kaže da ostvarujem svoje biće prema Božjem planu, živim na Božju slavu. Čovjek ne može voljeti ništa izvan Boga, sve ljubi u Bogu. I dobro i zlo dijeli s Bogom.

Protivno od te utjehe je duhovna suhoća. Nutarnji nemir, grč, napetost, sklonost prema niskim zemaljskim stvarima… Sklonost k nepouzdanju u Boga. Takav stav je suhoća. Nemoć da volim, klonuće da vjerujem da ima smisla živjeti u ljubavi pa se opredijelim za sebeljublje, osjećaj lijenosti, mlakosti, tromost da činim išta dobro, osjećaj žalosti, frustriranosti… Osjećaj kao da Boga više nema. Iz takvih osjećaja rađaju se misli da je nemoguće postići cilj i da je najbolje više ne ići putem duhovnog rađanja.

U kakvom se raspoloženju vi sada nalazite? U duhovnoj utjehi ili suhoći? Što treba činiti?

Bez obzira u kojem si stanju, bitno je znati što treba činiti.

Duhovna suhoća – ostati čvrsto u odluci da pod svaku cijenu idem naprijed. Ne nasjesti lošem raspoloženju. To ne smije biti trenutak klonuća i nemoći već trenutak kad se trebamo još više boriti, činiti pokore, moliti… Bog je jednako s čovjekom i u suhoći i u utjehi, ali kušnje moraju doći. Bog je u tebi jači od tvoje slabosti.

No, dobro se pitati kako je došlo do suhoće. Sveti Ignacije navodi tri razloga:
Prvi – nemar, mlakost, lijenost. Kada polako napuštamo put ljubavi i okrećemo se svojoj sebičnosti.
Drugi – izvan nas, u samom Bogu. Gospodin nas može kušati, provjeravati.
Treći – prilika koju Bog daje da steknemo pravu svijest o sebi i svojoj osobi, o svojoj slabosti i nemoći.

Božja odgojna igra s duhovnom utjehom i suhoćom može puno pomoći čovjeku da shvati Božju taktiku o našem obraćanju njemu. U utjehi neka čovjek misli na to da neće uvijek biti jak i poletan te da mu je potrebna Božja snaga. U suhoći doživljuje svoju grešnost, ali mora znati da je Božja namjera drugačija – staviti ga pred zid kako bi se okrenuo Njemu.

Book.hr