Hodočašće u Šilo
1 Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. 2Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. 3Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Jahvini. 4Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima davao više žrtvenih dijelova, 5a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. 6Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. 7Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. 8Tada joj reče Elkana, njezin muž: “Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?”
Anina molitva
9Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu – a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. 10I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. 11I zavjetova se ovako: “Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.” 12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. 13Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. 14I reče joj Eli: “Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!”
15Ali Ana odgovori i reče: “Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. 16Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.” 17Tada joj Eli odgovori ovako: “Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.” 18A ona reče: “Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!” I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije.
Rođenje Samuelovo
19Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. 20Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, “jer sam ga”, reče, “izmolila od Jahve”.
(Prva knjiga o Samuelu 1,1-20)
Foto: Shutterstock
Koliko mišljenje drugih ljudi utječe na nas
Pogledajmo odnos između Penine i Ane. Penina je imala djece, dok Ana nije imala ni jedno. Rekli bismo, kad ih promatramo po broju djece, da je Penina blagoslovljena, a da je Ana pod prokletstvom. Penina zbog brojnosti djece nije stekla zahvalno srce. U šestom retku pisac je naziva „suparnicom”. Zanovijetala je i činila da Ana zbog njezinih prijekora upada u žalost i očaj. Anino je srce zbog Peninina zanovijetanja dugo bilo tužno. S jedne strane imamo pravo na rađanje (Penina), a s druge strane kompleks manje vrijednosti (Ana) jer u Peninim očima žena ne vrijedi ako nema djece. Ana, dakle, nosi teret da malo vrijedi jer se ne zna nositi s Peninim mišljenjem a i Bog je, činilo se, digao ruke od Ane. Piše: Bog joj ne dade od srca poroda. U tom istom, šestom retku Penina je kao suparnica zaključila da je to volja Božja. Možda smo i mi, kada smo čitali ovaj tekst, zaključili isto što i Penina: da je to bila Božja volja. No, ne piše tako. Ana je zbog svoje situacije plakala i nije htjela jesti… Uviđamo da žalost, tuga, depresija izravno utječu na potrebe tijela za tjelesnom hranom. Elkana zaključuje da je dobro pitati: „Nisam li ti ja vrjedniji nego deset sinova?”
Molitva koju Bog uslišava
Dalje vidimo da se Ana svesrdno moli Bogu. Zašto se Ana molila Bogu ako piše da joj isti Bog nije dao od srca poroda? Zato što je Ana u svom srcu imala drugačiju sliku Boga nego Penina. Nakon dugog tugovanja Ana ustade i jede. Tada stupi pred Jahvu. Dolazi do promjene iz pasivnog stanja u djelovanje. Ana koja do tog trena nema ni jedno dijete, spremna je od Boga primiti dar, da bi taj isti dar (dijete) spremno stavila u Božju službu. Ana obećava Bogu sve (100% od onoga što tek očekuje imati). U nastavku teksta možemo vidjeti da je Ana imala još djece, a njezin sin Samuel je bio velik prorok i sudac u Izraelu.
Apostol Jakov kaže da se dio molitava ne uslišava jer ono što molimo želimo za vlastite požude (Jakovljeva posl. 4,3).
U tim trenucima molitve svećenik Eli kori Anu, i kaže joj da se otrijezni od svog stanja pijanosti, jer je iz nekog razloga zaključio da je pijana. Možda je ovo za neke ključno mjesto jer prvi Elijev komentar (ovdje s pozicije autoriteta) nije sablaznio Anu. Ana se nije uvrijedila, zatvorila u sebe ili shvatila kao da bi taj komentar „došao od Boga”. Izgleda da je to mogla sasvim slobodno odbaciti. Nije se prepustila uvrijeđenosti, nije reagirala uzvrativši istom mjerom. U miru, s dubokom tugom objasnila je stanje svoje duše. U novozavjetnom kontekstu pomislili bismo da je Ana molila u jezicima. Molila je sa svom snagom i žarom. Svećenik Eli ju je tada blagoslovio riječima: „A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu”. Ana ode od njega i iz hrama vedra lica (lice joj više nije bilo tužno).
Bog određuje ispunjenje molitve u svoje vrijeme, na svoj način, u svojoj slavi, po svojoj volji. Ana je vjerovala da se samo u Bogu nalazi milosrđe. Dijete je nazvala Samuel „’jer sam ga’, reče, ‘izmolila od Jahve’.”
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Autor: Mladen Halužan
