Foto: Shutterstock

Možemo govoriti: „Vjerujem da Bog može učiniti nemoguće“, a ipak, zbog sumnjičava srca, ne biti u stanju prihvatiti Gospodnja čuda za same sebe. U Matejevu evanđelju vidimo Isusa kako ulazi u lađicu da ode na „pusto mjesto, nasamo“ (14,13). Upravo je primio vijest da je Ivanu Krstitelju odrubljena glava i tom je vijesti bio tako ganut da je osjetio potrebu biti nasamo u molitvi. Međutim, kad je mnoštvo čulo da odlazi, „krenu za njim pješke iz gradova“ (isti redak).

Tisuće je ljudi došlo iz svih pravaca u različitim fizičkim stanjima. Nemoćne su nosili na nosilima ili ih vozili prema njemu na kolima domaće izrade. Slijepe muškarce i žene vodili su kroz mnoštvo, a hromi su šepali na improviziranim štapovima i štakama. Svi su oni imali jedan važan cilj: primaći se Isusu i primiti dodir iscjeljenja!

A koji je bio Kristov odgovor na taj nevjerojatan prizor? „Sažali se nad (narodom) te mu ozdravi bolesnike“ (Mt 14,14). A zatim je, na kraju toga čudesnog dana i nakon svih tih čuda iscjeljenja, odlučio nahraniti to ogromno mnoštvo (vidi Mt 14,16-21).

Kasnije, u lađici na putu za Magdalu, učenici su bili umorni od dugačkog dana i počeli su se prepirati jer su sa sobom imali samo jedan kruh (vidi Mk 8,14). Zamislite! Petar, Jakov, Ivan i drugi bili su zabrinuti zbog kruha nakon što su upravo došli s najvećeg hranjenja kruhom u povijesti! Isus nije mogao vjerovati što čuje te ih je ukorio: „I još ne shvaćate?“ (Mk 14,21).

Ova je poruka namijenjena svima onima koji su na rubu iscrpljenosti, svladani svojom sadašnjom situacijom.

Vjeran si sluga, hraniš druge, siguran da Bog može za svoj narod učiniti nemoguće, ali gajiš sumnje da je spreman posredovati u tvojoj vlastitoj borbi.

Duh Sveti poziva te da se sjetiš Isusove samilosti, obilja kruha i ribe, i da budeš svjestan da on ne želi da itko od nas klone!

Autor: David Wilkerson (1931-2011)

Izvor: www.davidwilkersonincroatian.blogspot.hr / www.worldchallenge.org/devotions; World Challenge, Inc.; PO Box 260, Lindale TX 75771, SAD