Ako drugima opraštamo, nama se oprašta Opraštanje nije dobročinstvo drugima nego je to dobročinstvo i dar sebi

Uključite se u našu Viber zajednicu.

Foto: Iana Alter Shutterstock

Ako drugima opraštamo, nama se oprašta. Ako priznajemo svoje grijehe, opravdani smo. Zapravo, opraštanje i priznavanje grijeha su ista stvar. To je isto kao ljubiti ljude i ljubiti Boga. To su ista vrata koja se otvaraju na isti način. Ako netko samo priznaje grijehe, a drugima ne oprašta, tada na njemu ostaju mržnja, krivica i zlo. Ako netko pak samo oprašta, a ne priznaje svoje grijehe, tada se opraštaju tuđe krivice, ali se njemu ne opraštaju njegove. Opraštanje i priznavanje vlastitih grijeha jest put uništenja zla u svijetu.

„Tko se osvećuje, njemu se Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove”

Iz ovog nam je jasna riječ Svetog pisma koja u Knjizi Sirahovoj kaže: „Tko se osvećuje, njemu se Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svome bližnjemu, pa kad budeš molio grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek gaji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje?”

„Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam”.

Ako gajimo mržnju prema drugima očito je da će Bog proći mimo naših vrata i neće donijeti opravdanje, mir i zdravlje. Treba stoga ozbiljno uzeti Isusovu riječ: „Petar pristupi Isusu i reče: „Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svome ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Kaže mu Isus: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam”.

Oprostimo li samo jedanput, a više ne, ostat ćemo u krivici i nećemo uspjeti izaći u život. Stoga nema granica opraštanju. Opraštanje nije dobročinstvo drugima, nego je to dobročinstvo i dar sebi. Isusova riječ nije prijetnja, nego molba. Ona nije samo traženje da budemo milosrdni, nego da budemo i razboriti i mudri.

Izvor: Tomislav Ivančić, preuzeto s Facebooka

Za Book.hr priredila A. P.

Iz knjige „Ako oprostiš”.

Druge naslove profesora dr. Tomislava Ivančića možete pronaći na webshopu naše biblioteke Figulus ovdje.