Foto: Shutterstock
Paul Claudel poznati je francuski književnik i diplomat. U mladosti je izgubio vjeru. Njegov je bog bio pisac Renan. Sam Claudel o sebi kao srednjoškolcu piše:
„Živio sam nepošteno, grešno, nemoralno. Polako sam padao u očaj. Vjeru sam bio posve izgubio. Živio sam kao divljak. Strašna smrt moga djeda, koji je umro od raka, silno me prestrašila pa sam počeo razmišljati o smrti. Osobito sam počeo čitati i razmišljati nad djelima Arthura Rimbauda.“
Značajnu prekretnica u Claudelovu životu dogodila se božićne noći 1886. godine. Tada je ušao u parišku katedralu, glasovitu baziliku Notre Dame, iz koje se čulo pjevanje. O tome je ovako pisao: „Tada se u meni dogodilo nešto izvanredno. U jednom trenutku bio sam sav potresen. Najednom se u meni probudila vjera. Nestalo je svake sumnje. Suze i jecaji uz božićnu pjesmu povećali su moje uzbuđenje“.
Božićna misa pomogla je ‘rasipnome’ sinu da se oslobodi nevjere i nemorala. Borba s milošću trajala je doduše još dugo, dok tišina i mir nisu napokon proželi njegovu dušu. Nakon obraćenja, Claudel je pisao samo djela kojima slavi Boga i veliča njegovu milost, pozivajući sve koji budu čitali njegova djela ili gledali njegove drame, da vjeruju u Boga i misle na drugi, ljepši svijet – misle na spasenje.
Činjenica je kako mnogi izgubljeni sinovi pronađu put k Ocu baš na Božić, kada se rodio Isus koji im neće prigovarati zato što su svoja dobra potrošili živeći razvratno, nego će poći za njima, poput dobroga pastira koji ide za izgubljenim ovcama, kako bi ih izmirio s Ocem i spasio.
Izvor: Medjugorje-info.com
