Foto: Philipp Torres; Unsplash
Jednom, o zalasku sunca, smjestiše se pustinjak i stranac uz rub neke oaze. Pustinjak klekne i počne moliti.
– Što to sada radiš? – upita ga stranac.
– Pa vidiš… Molim!
– A komu se moliš?
– Bogu.
– Jesi li ga kada vidio?
– Nisam.
– Možeš li ga opipati?
– Ne!
– A jesi li ga ikada čuo?
– Pa, na neki način jesam.
‒ Ovako kako sad čuješ mene?
‒ Ne.
– Kako si ti smiješan! Boga nisi nikad niti vidio niti čuo, nisi ga opipao, a ipak vjeruješ u njega i moliš mu se?!
– Hej, probudi se! – vikao je uznemireni stranac. – Što se dogodilo? – Netko je prošao kroz naš logor. Lopov ili…
Nakon kratkog pozdrava obojica odu spavati. Drugoga dana, upravo pred izlazak sunca, stranac probudi pustinjaka:
– Hej, probudi se! – vikao je uznemireni stranac.
– Što se dogodilo?
– Netko je prošao kroz naš logor. Lopov ili…
– Polako prijatelju. Jesi li koga vidio?
– Ne, ali…
– Jesi li ga dohvatio?
– Ne, nisam, ali…
– Niti si ga vidio niti si ga čuo, a nisi ga ni dohvatio, a ja trebam vjerovati da je ovdje netko bio!
– Ali pogledaj tragove kopita njegova konja. Sinoć ih nije bilo!
U tom trenutku pokaza se velika crvena kugla, tako sjajna da se u nju nije moglo gledati: izlazilo je sunce. Pijesak je svjetlucao kao da su po tlu prosuti sami dragulji.
Pustinjak se smiješio.
‒ Da, trag! Vidiš li sunce, drveće, travu? I to je trag, trag Božji!
I pustinjak s osmjehom na usnama počne ponovno moliti.
Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine’.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
