Foto: Pixabay

Jednoga dana, nakon što mi je Majka Terezija pričala o posvemašnjem siromaštvu koje je željela za svoju zajednicu, rekoh joj: „Dakle, da bi se vaše sestre i sav vaš dobrotvorni rad održali, potrebna su vam čuda.“
„Upravo tako“, rekla je nasmijavši se iznenađenu izrazu na mom licu. „Svakodnevna čuda. Bog svakoga dana čini čuda za nas. Mi to možemo konkretno potvrditi. Kad se ti svakodnevni čudesni znakovi ne bi događali, mi ne bismo mogli nastaviti sa svojim radom; bez njih ništa ne bismo mogli činiti.“

Uvijek hitni slučaj

Pogledala me. Moje čuđenje već je graničilo sa skepticizmom. Posumnjao sam u njezine riječi.
„Govorite li o pravim, stvarnim čudima?“ upitao sam.
„Da, o pravim čudesima“, odgovorila je. „Ja ih nazivam ‘poljupcima Providnosti’, ali zapravo je riječ o pravim čudima.“

„Moj je rad bila Isusova želja. On je taj koji mora razmišljati kako dalje.“

Još me neko vrijeme promatrala, a onda je, odmaknuvši pogled, snažnim i odlučnim glasom rekla: „Moj je rad bila Isusova želja. On je taj koji mora razmišljati kako dalje.“
Na tako je jasan način naglasila riječ mora da su me prošli žmarci. Imao sam dojam da se tim objašnjenjem nije obratila meni, nego „Nekome“ koga ja nisam vidio. Kao da mu je postavila izazov. Bila je to izjava, ali u obliku uporne molitve.
Nakon duge šutnje Majka Terezija nastavila je govoriti blagim i toplim glasom: „Providnost se velikodušno brine o mojim sestrama i ljudima kojima pomažemo svakoga dana. To omogućuje mnoštvo velikodušnih ljudi: poslovnih ljudi, agencija, proizvođača, naftnih kompanija , vlada. No osobito se to događa po malim darovima ljudi skromnih mogućnosti. Ti darovi imaju još veću vrijednost jer se ti ljudi njih odriču. Zbog toga su njihovi milodari istinski čin ljubavi.
Zbog svega toga u svojim kućama moramo služiti ljudima koji traže pomoć, mi kao da uvijek imamo neki hitan slučaj. Nijedna sestra zadužena za vođenje kuće ne bi mogla mirno spavati da nema golemu vjeru u Boga.

Gospodin nadahnjuje mnoštvo darivatelja koji nam iz raznoraznih razloga donose pomoć koja je za nas od životne važnosti

Mi gotovo nikada nemamo dovoljno za naše tjedne potrebe, ponekad čak ni za dnevne potrebe. Međutim, rješenje – ponekad u zadnji čas – uvijek stigne. Gospodin nadahnjuje mnoštvo darivatelja koji nam iz raznoraznih razloga donose pomoć koja je za nas od životne važnosti. Kad nam ta pomoć ne bi stizala, bili bismo u velikoj nevolji.“

Smočnica je prazna

Ispričala mi je tada nekoliko primjera. „U Calcutti svakoga dana kuhamo za devet tisuća ljudi. Jednoga jutra sestra mi je rekla da je smočnica prazna. Bio je četvrtak, tako da se činilo da će biti teško preživjeti vikend. Tada sam prvi put bila suočena s takvom hitnom potrebom.

‘Idem u kapelicu izložiti Isusu cijelu situaciju.’ Molila sam i čekala da se situacija riješi

‘Moramo upozoriti ljude’, rekla je sestra. ‘Ne, pričekajmo’, rekla sam joj. ‘Idem u kapelicu izložiti Isusu cijelu situaciju.’ Molila sam i čekala da se situacija riješi.

U petak ujutro u devet sati pred kuću je stigao kamion pun kruha, marmelade i mlijeka. To su bile namirnice namijenjene za užinu djeci u gradskim školama, ali toga je jutra vlada odlučila da u školama nema nastave, tako da im sva ta hrana više nije bila potrebna. Poslije sam pokušavala saznati zašto su toga dana škole bile iznenada zatvorene, ali nikada nisam dobila objašnjenje. Vjerujem da je Bog intervenirao kako bi nam pomogao. Zapravo, bilo je toliko hrane da su se siromasi u dva dana mogli najesti do sita.

Iz knjige „Razgovori s Majkom Terezijom – osobni portret svetice, njezina misija i velika ljubav prema Bogu” autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Knjigu možete kupiti ovdje.