Svetac dana

9. STUDENOG

Blaženi Gracija Kotorski ‒ mistik, velik štovatelj Euharistije Provodio je život u postu, molitvi, pokori i pobožnosti prema Djevici Mariji, a u slobodno vrijeme provodio je sate i sate u klanjanju pred Presvetim Oltarskim sakramentom. Posebno su mu na srcu bili siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata...

Blaženi gracija Kotorski

U malome selu Mulo, u Boki Kotorskoj, rođeno je dijete kojem su na krštenju nadijenuli ime Gracija (milost), kao da tim imenom željeli označiti cijeli kasniji život ribara i mornara, redovnika i sveca.

Kao dijete siromašne ribarske obitelji, ranu je mladost proživio na moru kao ribar i težak na škrtoj zemlji. Uskoro je postao mornar. Tako je 1468. godine imao priliku slušati nadahnutoga propovjednika, blaženog Šimuna iz Camerina, augustinca, glasovitoga pučkoga misionara onoga doba. Riječ blaženog Šimuna bila je kao sjeme zasijano u Gracijino srce, koje je uskoro donijelo plod. Gracija je, naime, odlučio napustiti dotadašnji način života i potpuno se posvetiti Bogu.

Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivali su mu brojna čudesna djela i ozdravljenja

Pokucao je na vrata samostana augustinaca i počeo živjeti u siromašnom samostanu na brdu Ortone, nedaleko Padove. Nakon 15 godina pokorničkog života, iz Ortone dolazi u samostan na otočiću sv. Kristofora u Veneciji. Tamo je proveo posljednje godine svoga života i sveto preminuo u 70. godini. Tijelo mu je bilo najprije pokopano u zajednički grob, a nakon kratkog vremena položeno je u novi mramorni sarkofag i bilo izloženo štovanju vjernika. Mnogi su tvrdili da su dobili brojne milosti po njegovu zagovoru. Nakon pada Napoleona, pustinjaci sv. Augustina napustili su otočić sv. Kristofora i tijelo bl. Gracije darovali njegovu rodnom mjestu. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivali su mu brojna čudesna djela i ozdravljenja.

Mistik i veliki štovatelj Euharistije

Mistik, veliki štovatelj Euharistije, provodio je život u postu, molitvi, pokori i pobožnosti prema Djevici Mariji, a u slobodno vrijeme provodio je sate i sate u klanjanju pred Presvetim Oltarskim sakramentom. Posebno su mu na srcu bili siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata, a naročito je pomagao gubavcima. Svakom je pružio koricu kruha i riječ utjehe. Hodao je bosonog i gologlav i ljeti i zimi. Nosio je pokornički pojas i bičevao se. Njegova je ćelija bila najmanja u samostanu a u njoj je bilo samo raspelo, slika Majke Božje i drvena Krunica iznad ubogog ležaja od dasaka, na kojem mu je umjesto jastuka za uzglavlje služio kamen. Nikad se nije približavao peći da se ogrije. Po slici Majke Božje i Krunice jasno je da je gajio sinovsku pobožnost prema Majci Božjoj, koja ga je vodila do žarke ljubavi prema Euharistiji.

Rastvorili su se zidovi crkve samo da bi on mogao klečeći, raširenih ruku pratiti čin Pretvorbe s podizanjem

Veoma je volio posluživati kod Svete Mise, no poslovi mu to nisu dopuštali.

Isus je njegovu euharistijsku pobožnost nagradio čudom. Dok je Gracija kopao u vrtu, Gospodin je jednom, a možda i više puta, učinio da se rastvore zidovi crkve samo kako bi mogao klečeći, raširenih ruku pratiti čin Pretvorbe s podizanjem.

Gracija je preminuo 9. studenog 1508. godine. Pokopan je u zajednički grob braće. No, zbog glasa o svetosti, deset godina nakon njegove smrti iskopali su njegovo tijelo te ustanovili da je neraspadnuto i da se širi ugodan miris. Relikvije su zatim položene u mramorni sarkofag te vjernicima izložene na štovanje.

O pobožnosti blaženom Graciji možete pročitati ovdje.

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh