Svetac dana

6. VELJAČE

Sveti Amand iz Maastrichta – apostol Belgije i Nizozemske Sa 20 godina postao je monah na otoku Île d'Yeu. Njegova obitelj bila je protiv njegovog zaređenja pa ga je pokušala oteti iz samostana, ali nije uspjela u tom naumu...

Sveti Amand iz Maastrichta – apostol Belgije i Nizozemske

Osnovni podaci


Rođen 584. u Poitou (Francuska)
Preminuo 679. u Elnonu (Belgija)
Zaštitnik/zagovornik kod bolesti stoke, groznice, paralize, reumatizma, kožnih bolesti i problema s vidom, a zaštitnik je ljekarnika, trgovaca, izviđača, vinogradara, vinara, proizvođača octa, pivara

Sveti Amand, apostol Belgije i Nizozemske, misionar, biskup Maastrichta, rođen je oko 584. u francuskoj pokrajini Poitou. Sa 20 godina postao je monah na otoku Île d’Yeu. Njegova obitelj bila je protiv njegovog zaređenja pa ga je pokušala oteti iz samostana, ali nije uspjela u tom naumu. Zatim se uputio u Bourges (departman Cher u središnjoj Francuskoj), gdje je postao učenik biskupa, svetog Austregisilusa. Ondje je u samotnoj pustinjačkoj ćeliji proveo 15 godina, živeći samo o kruhu i vodi. U ono vrijeme još nije završeno naseljavanje franačkih plemena pa je i evangelizacija na tom području bila tek na početku. Amand je bio preteča velikih misionara na pograničnom području između Frizije i Franačke, svetog Willibrorda i svetog Bonifacija. Već je u mladosti shvatio evanđeosku poruku koja traži hod za siromašnim Kristom. Na jednom hodočašću u Rim uvidio je da želi postati misionar. 

Temelje Crkve želio je osnažiti osnivanjem samostana

Oko 628. posvećen je u Galiji za misijskog biskupa te je krenuo na sjever, u današnju Flandriju. U prvim godinama misionarenja doživio je veliko razočaranje jer su ga ostavili njegovi najbliži suradnici. Na neko vrijeme čak je napustio Flandriju i pošao na jug da bi, jugoistočno od Alpi, naviještao evanđelje slavenskim plemenima, na području današnje Slovačke. Osjetio je, ipak, da je njegovo misijsko polje na sjeveru pa se vratio u Flandriju. Kao misionar propovijedao je evanđelje u Francuskoj, Flandriji, Koruškoj i Njemačkoj. Temelje Crkve želio je osnažiti osnivanjem samostana. Sagradio je i osnovao mnoge crkve, opatije i samostane, a posebno je glasovita bila opatija u Elnonu, poslije nazvana po njemu, Saint-Amand (danas Saint-Amand-les-Eaux, departman Nord u sjevernoj Francuskoj). Ta je opatija postala žarište kršćanskog života i duhovne izgradnje. Bio je prijatelj i duhovni savjetnik svetog Humberta iz Maroillesa i svetog Achariusa iz Tournaia. Pripisuju mu se mnoga čudesa.

Iz oporuke

Oko 647. postao je biskup u Maastrichtu (provincija Limburg u jugoistočnoj Nizozemskoj), ali se već tri godine poslije odrekao biskupske službe. Povukao se u svoju opatiju Elnon i posvetio molitvi. Uživao je velik ugled kod pape Martina I. i austrazijskog kralja Sigeberta II. U svojoj je oporuci napisao: „Mi smo nadaleko i naširoko iz ljubavi prema Kristu svim pokrajinama i plemenima naviještali Božju riječ i dijelili krštenje. Bog nas je spasio od mnogih opasnosti. Sada je tijelo izmoreno i iscrpljeno mnogim radom. Nadamo se da će se naš oproštaj od svijeta zbiti veoma brzo.‟ Preminuo je na današnji dan, 6. veljače 679., u samostanu u Elnonu (Saint-Amand). U Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj posvećeno mu je više od 100 župa i crkava. Štuju ga naročito pivari i vinari jer je djelovao u krajevima gdje je posebno bila razvijena proizvodnja piva i vina.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

  • 17
  •  
  •  
  •  
  •  
Klub prijatelja
Na vrh