Prilikom svoje prve svete pričesti, koju je primio sa sedam godina, zacrtao si je životni put: „Često ću se ispovijedati i pričešćivati, svaki put kad mi to ispovjednik dopusti. Svetkovat ću blagdane. Moji prijatelji bit će Isus i Marija. Radije ću umrijeti, nego griješiti.”

Don Bosco je Dominika Savia primio u svoj oratorij u Torinu kao dvanaestogodišnjaka. Tada ga je Dominik zamolio da mu pomogne da postane svet. Bio je blage, vesele naravi, posvećen učenju, uvijek spreman pomoći prijateljima na vjeronauku, te je pomagao bolesnima. Jednog je dana rekao prijatelju koji je tek stigao u oratorij: „Znaš, mi ovdje u oratoriju držimo da je svetost u tome da uvijek budemo veseli”. Redovito je bio krijepljen primanjem sakramenata i sinovskom pobožnošću prema Mariji. Radosno je prihvaćao žrtve a Gospodin ga je obdario mnogovrsnim darovima. Godine 1856. s prijateljima osniva Družbicu Bezgrešne, kako bi apostolski djelovao među prijateljima.

Umro je u Mondoniju svetom smrću u petnaestoj godini govoreći: „Kako lijepe stvari vidim”.

Papa Pio XI. opisao ga je kao „malog, zapravo divovskog velikana duha”. Pio XII. blaženim ga je proglasio 1950., a svetim 12. lipnja 1954. godine.