Svetac dana

5. LISTOPADA

Sveta Faustina Kowalska: „Moja životna lađa sigurno plovi morem jer Ti si, moj Bože, njezin Kormilar” Današnja svetica „tajnica je Božjeg milosrđa“. Ova milosrdna učenica milosrdnoga Gospodina postala je neumorna zagovornica cijeloga svijeta. Možda upravo njezinu zagovoru dugujemo i svoje obraćenje!

Sveta Faustina Kowalska

Danas slavimo svetu Faustinu (Faustyna) Kowalsku, poljsku redovnicu, mističarku i promicateljicu Božjeg Milosrđa.


Rođena je 25. kolovoza 1905. godine u selu Glogowiec u Poljskoj. Na krštenju je dobila ime Helena. Treća je od desetoro djece siromašne, ali pobožne seljačke obitelji. Helenin otac Stanislav bio je tesar i poljoprivrednik. Bio je marljiv i pobožan. Svako jutro i večer molio je časoslov blažene Djevice Marije. Helenina je majka Marija djecu od malenih nogu učila molitvi i radu. U kući se redovito čitalo iz knjiga duhovnog sadržaja.

„Kada sam bila na Večernjoj, a Gospodin Isus izložen u pokaznici, darovana mi je Božja Ljubav koja je ispunila moje malo srce“

Iz ranog djetinjstva zapisala je u svoj Dnevnik Blažena Faustina ovo: „Kada sam bila na Večernjoj, a Gospodin Isus izložen u pokaznici, darovana mi je Božja Ljubav koja je ispunila moje malo srce. Gospodin mi je podario razumijevanje Božanskih Otajstava.” Često bi noću ustajala i molila. Prvu svetu pričest primila je u devetoj godini. Na putu iz crkve kući upita je susjed: „Zašto ne ideš s ostalim djevojčicama?” Njezin je odgovor bio: „Idem s Gospodinom Isusom.” Vrlo je često nastojala ići na Svetu Misu. Kad je bila spriječena poslom, tada bi u vrijeme kada bi zvona oglasila Podizanje, kleknula i pozdravila Isusov dolazak na oltar.

„Koliko ću te puta morati zvati i koliko ćeš me puta odbiti?”

»Kad je napunila 18 godina, zamolila je roditelje dopuštenje za ulazak u samostan. Odlučno su je odbili, iako su oboje bili veoma religiozni. …

Faustina je radila u Łódźu kao sluškinja. Jedne nedjelje u kolovozu, da bi udovoljila ujaku, Michaelu Rapackomu, koji je imao zadaću izbiti djevojci iz glave njezine planove o ulasku u samostan, pošla je sa sestrom na plesnu zabavu.

„Kad su svi bili u najboljem raspoloženju, moja je duša osjećala unutarnje muke. U trenutku kada sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, kako mi govori: „Koliko ću te puta morati zvati i koliko ćeš me puta odbiti?” U tom trenutku utihnula je glazba, nestalo društvo u kojem sam se nalazila, ostadosmo Isus i ja. Sjedoh pokraj svoje drage sestre i pokušah sakriti glavoboljom ono što se u mojoj duši zbivalo. Nakon nekog vremena potajice napustih društvo i svoju sestru i otiđoh u katedralu sv. Stanislava Kostke. Počeli su svitati jutarnji sati, samo malo ljudi bilo je u katedrali. Ne pazeći ni na što oko sebe, bacila sam se pred Presveti Sakrament i molila Gospodina da mi podari spoznaju što trebam dalje činiti.

Odmah sam čula riječi: ‘Otputuj odmah u Varšavu, tamo stupi u samostan.’ Podigoh se od molitve, dođoh kući i spremih potrebne stvari. Koliko sam mogla povjerila sam svojoj sestri što se događalo u mojoj duši i rekla joj da pozdravi roditelje. Tako sam se oprostila. U jedinoj haljini, bez ičega, pošla sam u Varšavu. …« (Iz knjige „Svaka je duša poseban svijet“)

Slušajući Gospodinov poziv, težila je doći u samostan, no u mnogim samostanima su ju odbili, ali otvorila su joj se vrata Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa. Opisavši je kao „ništa izvanredno“ rekli su joj da se vrati za godinu dana, što je i učinila.

Sestra koja ju je posluživala zbog toga je u šali nazove „princezom”. Na to sestra Faustina odgovori ponosno: „I jesam ‘princeza’! Danas sam primila Gospodina u svetoj pričesti i Kraljevska krv kola u meni!”

Uz veliku pobožnost prema Prečestoj Djevici Mariji, sveta Faustina bila je gorljiva štovateljica Euharistijskog Isusa. Već od djetinjstva za nju su najljepši bili oni trenutci koje je provela u blizini oltara. Njezine su oči blistale od radosti dok je promatrala Presveti Oltarski Sakrament. Nakon prve svete pričesti svakog je dana nastojala primiti Isusa. Govorila je: „Najsretniji su trenutci moga života kada sam sa svojim Bogom. Tada s Njim govorim od srca k Srcu i najbolje shvaćam Njegovu Uzvišenost i svoju neznatnost.” Jednom, kada se vratila iz bolnice, poglavarica je za nju odredila dodatnu hranu. Sestra koja ju je posluživala zbog toga je u šali nazove „princezom”. Na to sestra Faustina odgovori ponosno: „I jesam ‘princeza’! Danas sam primila Gospodina u svetoj pričesti i Kraljevska krv kola u meni!”

Molitva Isusu u svetoj hostiji

U svojem Dnevniku zapisala je ovu molitvu Isusu u svetoj hostiji: „Sakriveni Isuse, Ti si slavni zalog moga uskrsnuća. U Tebi je središte moga života. Omogućuješ mi da Te ljubim kroz cijelu vječnost. Voliš me kao svoje dijete. Uzmi moje srce koje čezne za Tobom. Uzdiše za Tobom serafskom ljubavi. Udaljeno od tebe vene kao malo dijete bez majke. O, Isuse, Ti živiš u Svetoj Hostiji. Ti si moja majka, moje sve!”

„Ti ćeš izmiriti zemlju s Nebom, umirit ćeš pravednu Božju srdžbu i izmoliti svijetu milosrđe“

Objava Božanskog Milosrđa

Blažena Faustina primila je objavu Božjeg Milosrđa. Naređeno joj je da naslika sliku kako vidi Isusa, te ispod napiše: „Isuse, u Tebe se ufam!” Trebala se zauzeti da se na Bijelu nedjelju uvede svetkovina Božjeg Milosrđa te proširi krunicu Božanskom milosrđu, sat Božjega Milosrđa (15 sati) i Devetnicu u čast Božanskog Milosrđa od Velikog Petka do Bijele nedjelje.

„Ti ćeš izmiriti zemlju s Nebom, umirit ćeš pravednu Božju srdžbu i izmoliti svijetu milosrđe. Bori se za spasenje duša. Ohrabruj ih da se pouzdaju u Moje milosrđe, jer to je tvoja zadaća u ovom i u budućem životu. Tajnice Mojeg najdubljeg otajstva, znaj, da si u isključivoj prisnosti sa Mnom. Ti ćeš pripravljati svijet na Moj konačni dolazak. Vječno ćeš stajati pred Mojim prijestoljem kao živi svjedok Mojega milosrđa. Srce mojeg Srca, ispuni se radošću.“

Ove riječi koje je Isus uputio sestri Faustini najbolje opisuju njezinu životnu zadaću zahvaljujući kojoj je postala prva svetica trećega tisućljeća i omiljena zagovornica naših vremena.

U pratnji svojeg anđela čuvara prošla je čistilište i pakao, a 28. studenog 1936. smjela je gledati krasote Neba

Čistilište, pakao i Rane Isusove

U pratnji svojeg anđela čuvara prošla je čistilište i pakao, a 28. studenog 1936. smjela je gledati krasote Neba. Dok je bila u bolnici uz ostale bolesne sestre svakodnevno je primala svetu pričest. Kada zbog bolesti u lječilištu nije mogla ići na Svetu Misu, Anđeo Seraf donosio je svetoj Faustini svetu pričest, koju je žarko željela svih trinaest dana. Na Veliki petak, 26. ožujka 1937., Faustina je dobila skrivene Rane Isusove. O tome je u svom Dnevniku zapisala: „Odmah ujutro osjećala sam na svojem tijelu boli Njegovih pet Rana. Te boli trajale su do tri sata. Iako izvanjski nije bilo nikakvih znakova, boli nisu bile nimalo slabije. Radujem se, da me Isus zaštićuje od ljudskih pogleda.” U noći 5. listopada 1938., u 22 sata i 45 minuta, očima uprtim u Raspelo predala je žrtvu svoje duše Bogu.

Komunikacija i suživot s nadnaravnim bili su Faustinina svakodnevica. „Moja svetost i savršenost počiva na uskom sjedinjenju moje volje s voljom Božjom”, zapisala je u svom dnevniku. „Čvrsto se pouzdajem i posve oslanjam na Tvoju svetu volju, koja je samo milosrđe”. Tim djetinjim pouzdanjem i bezrezervnim predanjem volji Božjoj, Faustina oduševljava i nadahnjuje. Jer Božja je volja uistinu samo milosrđe i cilj joj je čovjeku dati puninu života.

Milosrdna učenica milosrdnoga Gospodina postala je neumorna zagovornica cijeloga svijeta. Možda upravo njezinu zagovoru dugujemo i svoje obraćenje

Najveći dar i milost – sjediniti se s Kristom patnikom dijeleći njegove boli

Na Faustinino predanje Isus je uzvratio otkrivajući joj svoju božansku narav i darujući joj neopisive milosti. Najvažnija je ona kojom je Faustinu učinio bliskom suradnicom u spasenju svijeta. To se nije događalo u trenutcima zanosa nego u trenutcima sudjelovanja u pregorkoj Kristovoj muci. I baš je to najveći dar i milost – sjediniti se s Kristom patnikom dijeleći njegove boli. Te je milosti Faustina hrabro i ustrajno prikazivala za nakane obraćenja i otkupljenja grešnika. Milosrdna učenica milosrdnoga Gospodina postala je neumorna zagovornica cijeloga svijeta. Možda upravo njezinu zagovoru dugujemo i svoje obraćenje.

„Moja životna lađa sigurno plovi morem jer Ti si, moj Bože, njezin Kormilar”

Osnovna poruka Faustinina života, koju ona i danas svojim dnevnikom svjedoči, je: „Jer Ti si Bog milosrđa i stoljećima se nije čulo, nebo i zemlja se ne sjećaju da si ikad razočarao neku dušu koja se pouzdavala u Tvoje milosrđe”. Imajući to na umu i srcu možemo zajedno s Tajnicom Božjega milosrđa radosno reći: „Moja životna lađa sigurno plovi morem jer Ti si, moj Bože, njezin Kormilar”.

Sveta Faustino, moli za nas!

Svaka je duša poseban svijet

O svetoj Faustini, sestrama faustinkama, Božjem milosrđu, Sopoćku… čitamo u knjizi „Svaka je duša poseban svijet“!

„Gospodin Bog piše ravno po krivim crtama. Ta misao je doprla do mene nekom nevjerojatnom moći tijekom čitanja.

20 godina Crkva je branila govoriti o Faustini i njezinim objavama. Ona je danas sveta, a poruka milosrđa koje nam je darovala poznata je po cijelom svijetu. Ponekad se događa da štovatelji Božjeg milosrđa toliko zavole Faustinu da bi ju htjeli prisvojiti. To nije potrebno. Faustina je tako velika svetica da je ima dovoljno za sve i svima koji prizivaju Božje milosrđe pomagat će s neba.“ (Jan Góra, dominikanac)

„Na stranicama ovog djela otkrivamo pravo lice sv. Faustine. Tko još uvijek ne zna za ovu „tajnicu Božjeg milosrđa“ – kako ju je sâm Isus nazivao – trebao bi zapravo početi s ovom knjigom.“ (Fr. Marko K. Glogović, OSPPE)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Na vrh