Već kao dijete imala je mistične doživljaje. Voljela je ptičice hraniti kruhom. To su joj priječili jer su bili siromašni. Jednom su je uhvatili kako nosi kruh u rupcu. Bog je učinio čudo: kruh se pretvorio u pregršt ruža! Kad je jednom išla na izvor po vodu, razbila je vrč. Čudesno ga je sastavila. Voljela je pohađati crkve. Rado je u crkvi svetog Franje slušala propovijedi franjevaca. U susretu s prijateljicama prepričavala je propovijedi.

Ozdravila je od teške bolesti

Na blagdan svetog Nikole, 1250. godine, Ruža je u teškoj bolesti imala viđenje. Ukazale su joj se duše bliskih preminulih osoba, a potom i Majka Božja. Gospa ju je ozdravila i rekla joj da od poglavarica trećeg franjevačkog reda u tome gradu zatraži da ju prime u red. Ruža je poslušala te je već sljedećega dana obukla habit franjevačkih trećoredica, a zatim – u skladu s pravilima reda – pošla posjetiti tri mjesne crkve. Nakon što se tako posvetila Bogu, pretvorila se u putujuću propovjednicu, pozivajući sve kršćane na pokoru i pokajanje, i upozoravajući ih na opasna krivovjerja koja su prijetila jedinstvu Crkve, te su čak uspjela poremetiti mir Viterba.

Nagovijestila je smrt neprijatelja

U buci onoga vremena jasno se razabirala riječ mlade trećoredice Ruže: jednostavna i čista riječ, oslobođena svakoga interesa, koja je pozivala na povratak Kristu, te na ljubav i poštovanje prema Crkvi. Gradski je načelnik Marnetto da Bovolo, Frederikov pristaša, Ružine poticaje shvatio kao poziv na protivljenje caru, te je djevojku i čitavu njezinu obitelj zatvorio na jedno mjesto na gori Cimino. Napuštajući grad, 4. prosinca 250. godine, Ruža je nagovijestila skori Frederikov kraj. To se zaista i dogodilo. Tako je izgnanstvo trajalo samo nekoliko tjedana.

Na povratku je Ruža, kod mjesta Vitorchiano, ozdravila ženu slijepu od rođenja i obratila okorjela krivovjerca. Kako bi uvjerila određene protivnike, neozlijeđena je prošla kroz užareni oganj i plamen, kao znak da je Bog s njome. Nastanivši se opet u Viterbu, uzalud je tražila da ju prime u samostan klarisa; zbog njezina ju siromaštva nisu htjele primiti.

To ju je teško pogodilo. Nedugo se nakon toga razboljela i 6. ožujka 1252. umrla. Imala je nepunih 18 godina.

Njezino je tijelo i danas neraspadnuto.

Papa Aleksandar IV. bio je njezin veliki štovatelj, te su, prema njegovoj želji, Ružini posmrtni ostatci preneseni u crkvu svete Marije od ruža. Prilikom posjeta Viterbu, Papa je doživio tri viđenja svete Ruže.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr