Lk 23, 35 – 43

„Spasi sam sebe!“ rečenica je koja me je podsjetila na sve one životne situacije u kojima te ostali počinju ispitivati: „A što sada? Gdje je sad taj tvoj Bog? Situacija je preteška. Zar ne vidiš da te ostavio?“ U takvim situacijama rijetko će se naći netko poput razbojnika koji je u Isusu prepoznao svojeg Spasitelja. Netko tko će vjerovati Božjemu planu koji se trenutno u kušnjama ostvaruje u tvojem životu. Netko tko će te unatoč teškoj situaciji ohrabriti u Gospodinu i podsjetiti da su sva njegova obećanja vjere predostojna. Nekad je dovoljno da ta osoba budemo sami mi i da kao razbojnik možemo iskrenim srcem reći: „Isuse, sjeti me se. Isuse, vjerujem bez obzira na težinu. Vjerujem da će iz ovoga izići nešto veliko, čime ćeš na poseban način očitovati svoju slavu i vjernost.“

U ovom evanđelju imamo tri vrste ljudi. Glavare, vojnike i zločince. Glavari bi bili oni koji s obzirom na svoj veći utjecaj ne brinu i ne paze na one koji su im povjereni. Jedino je važno da na svako pitanje imaju odgovor koji se uklapa u njihove priče i koji je onda konačna istina. Vojnici su oni koji zloupotrebljavaju svoj utjecaj da bi dobili ono što sami žele. Zločinci su pak oni koji ne zaslužuju ništa doli zavrijeđenu kaznu, oni koji ne mogu zaslužiti svoje pomilovanje. Jedan takav zločinac, gledajući Isusa na križu, izgovara u vjeri riječi: „Isuse, sjeti me se.“  Nezamislivo. Vjeruje da je Isus, okrunjen trnovom krunom, ranjenih dlanova, nogu i boka, izmučen preko svake mjere i obješen na križu, njegov spasitelj i jedini kralj slave.  Budimo svjesni da se naša vjera kuša u mnogo manjoj mjeri nego vjera tog razbojnika. Mi smo vidjeli Božja djela i čuli smo Riječ, stoga pokušajmo svakim danom rasti u povjerenju koje će nas čuvati u svim olujama.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.