Svetac dana

31. SRPNJA

Sveti Ignacije Lojolski – njegova knjižica ‘Duhovne vježbe’ promijenila je živote mnogih U Manresi mu je Bog "otvorio oči duše, da su mu se od tada sve stvari činile drukčijima, o čemu je u 62. godini života rekao da sve one spoznaje što ih je u životu stekao nisu ništa prema onom što je jednom iskusio“. Ondje je nastala i Ignacijeva knjižica Duhovne vježbe, koja će obratiti nebrojene ljude te mnogim svjetovnjacima i redovnicima postati sredstvo duševnog očišćenja...

Sveti Ignacije Loyola

Rodio se 1491. kao posljednji od dvanaestero djece. Kao paž na dvoru jednog španjolskog grandija, a kasnije kao mladi časnik, sanjao je o sjajnoj budućnosti. Sam je u zrelim godinama priznao da je uživao u baratanju oružjem te je u sebi pohranjivao misao i želju za slavom. Nije bio slobodan ni od drugih mladenačkih slabosti i poroka. Na Duhove 1521., braneći tvrđavu Pampelonu, bio je topovskim tanetom teško ranjen u koljeno. Jedna mu je noga, unatoč svim liječničkim zahvatima, cijeli život ostala kraća. Dok se kao bolesnik dugo nalazio na bolesničkoj postelji u svom rodnom dvorcu Loyoli, čeznuo je za zabavnim štivom.


No na dvoru su bile samo dvije knjige: Život Isusov od Ludolfa kartuzijanca i Legenda o svecima od Jakova de Voragine. Bolesnik, pritisnut dosadom, počeo je ipak čitati te knjige, iako mu se ispočetka nisu baš milile. Čitao je i listao po tim knjigama i one ga doskora počeše zanimati i malo-pomalo osvajati. U njemu je započet jedan proces koji će ga dovesti do toga da jednom posve upozna Božju volju, ono što Bog hoće od njega.

Hodočašće koje me ju u potpunosti promijenilo život

Nakon posvemašnjeg ozdravljenja Ignacije najprije pomišljaše na život u kojoj kartuziji ili barem na nešto slično tome. Još uvijek neodlučan, krenuo je na hodočašće u Gospina svetišta Aranzazu i Montserrat. Zatim je pošao u grad Manresu, gdje se kanio posve kratko zadržati, no ispalo je drugačije. Ondje se u jednoj špilji blizu grada zadržao gotovo godinu dana. Bilo je to vrijeme u kojem je molio i razmišljao te doživljavao duhovnu utjehu, a zatim tjeskobe što su graničile s očajem, da konačno dođe do prave mistične preobrazbe.

Ignacijske duhovne vježbe

O tom je razdoblju u Manresi Ignacije sam ovako napisao: “Bog je sa mnom postupao kao učitelj s djetetom i ja bih uvrijedio Božje veličanstvo kad bih o tom posumnjao da je Bog sa mnom tako postupao.” U Manresi mu je Bog “otvorio oči duše, da su mu se od tada sve stvari činile drukčijima, o čemu je u 62. godini života rekao da sve one spoznaje što ih je u životu stekao nisu ništa prema onom što je jednom iskusio“. U Manresi je nastala i Ignacijeva knjižica Duhovne vježbe, koja će obratiti nebrojene ljude te mnogim svjetovnjacima i redovnicima postati sredstvo duševnog očišćenja.

Preko viđenja do poslanja

Jednom prilikom, na putu u Rim Ignacije se zaustavio u crkvici u La Storti. Ondje je doživio jednu veliku milost. Njegov suputnik Lainez kao očevidac ovako ju je opisao: “Kad smo bili na putu cestom iz Siene u Rim, dogodilo se da je naš otac doživio mnogo duhovnih utjeha. Rekao mi je da mu se dogodilo kao da mu je Bog Otac utisnuo u srce ove riječi: ‘U Rimu ću vam biti milostiv.’

Budući da naš otac nije znao što bi te riječi imale značiti, dodao je: ‘Ne znam što će se s nama dogoditi, možda ćemo u Rimu biti raspeti.’ Tada je rekao da mu se učinilo kao da vidi Krista s križem na ramenu, a pored njega vječnoga Oca koji mu je rekao: ‘Hoću da ovoga uzmeš za slugu.’ I tako ga je Isus uzeo i rekao mu: ‘Hoću da mi služiš.’ Odatle je zadobio veliku pobožnost prema Isusovu imenu te htio da se njegova Družba nazove Isusovom.”

Družba Isusova

Došavši u Rim, nakon dugih molitava i savjetovanja odlučili svoju zajednicu pretvoriti u red kome će dati ime Družba Isusova. Nju će Pavao III. bulom Regimini militantis ecclesiae 27. rujna 1540. potvrditi kao novi red. Taj dan Družba sa zahvalnošću slavi i danas kao svoj rođendan. Svetog Ignacija su njegova prva subraća izabrala za svoga prvoga generalnoga poglavara. Izbor je bio jednoglasan. Svetac ga je prihvatio kao izraz Božje volje, premda bi volio da je to mjesto preuzeo netko drugi. Taj će teret kroz 15 godina nositi sve do svoje smrti. U Družbi je generalni poglavar do danas doživotno.

Životopisci Svetog Ignacija navode da se najmanje jedan sat pripremao za slavljenje Svete Mise. Događalo bi se da je za vrijeme Svete Mise pao u zanos koji bi trajao duže vremena pa je tako dnevna Misa pravi njegova adoracija puna ljubavi i intenzivna kontemplacija Euharisitije. Duboko proživljavajući Muku Isusovu za vrijeme Svete Mise sveti je Ignacije znao biti obliven suzama. A subrat otac Nikola Lannoy svjedoči da je za vrijeme Mementa u Misi nad glavom Svetog Ignacija vidio vatreni plamen. Rekao je jednom: “Isus je ljubazan do iscrpljenosti. Najviše zadivljuje to, da nam se On daje u cijelosti, ne samo jednom, nego svakog dana, ako to želimo. Svaka Pričest je novi dar kojim Isus Krist daje Sebe!”

Najbrojnija redovnička zajednica

Družba Isusova danas je najbrojnija redovnička zajednica, s oko 20 tisuća članova koji djeluju na svim kontinentima i upravljaju s više od 500 sveučilišta i koledža. Isusovci iz Hrvatske provincije Družbe Isusove, njih oko 160, djeluju u Zagrebu (Palmotićeva, Jordanovac, Fratrovac, Sljeme), Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Opatiji, Osijeku, Sarajevu, Beogradu, Prizrenu (Loyola gimnazija) i u Crnoj Gori (župa Bogišići). U Zagrebu isusovci vode Filozofski fakultet Družbe Isusove na kojem oko 500 studenata studira filozofiju i religijsku kulturu. Postoji također i teološki studij na kojem uz isusovce, studiraju i bogoslovi iz drugih biskupija. Od 1998. u Osijeku isusovci vode klasičnu gimnaziju koja ima oko 270 učenika. Družba Isusova darovala je Crkvi Kristovoj i današnjeg nasljednika svetog Petra, papu Franju.

Duhovne vježbe u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se također održavaju duhovne vježbe sv. Ignacija. Mora se istaknuti da su zahtjevne, jer iziskuju konstantno svakodnevno nastojanje u osobnom susretu s Bogom. Ciljevi vježbi su slijedeći: upoznati sebe, tražiti i nalaziti Boga, postići unutarnju slobodu duha i otvorenost za promjenu života. Ove vježbe i dan danas mnogima mijenjaju živote, o tome svjedoče mnogi polaznici, a sam uspjeh ovisi o angažmanu i predanosti samog polaznika. Detaljnije o samim vježbama u Republici Hrvatskoj možete saznati ovdje.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

  • 78
  •  
  •  
  •  
Na vrh