Svetac dana

30. RUJNA

Sveti Jeronim – preveo je Bibliju na latinski jezik Bio je iznimno inteligentan, imao je dobro pamćenje te je bio osjetljiva, strastvena, nepovjerljiva i ljubomorna karaktera. Na studij je pošao u Rim i tada se u njegovu životu očituju dvije težnje...

Sveti Jeronim

Jeronim je bio veoma nadaren mladić, ali teške naravi, nediscipliniran, obijestan. Bio je iznimno inteligentan, imao je dobro pamćenje te je bio osjetljiva, strastvena, nepovjerljiva i ljubomorna karaktera. Na studij je pošao u Rim i tada se u njegovu životu očituju dvije težnje. S jedne strane rado zalazi u katakombe i u crkve svetih mučenika, a s druge strane u lakoumno i grešno društvo. Kod Jeronima je pobijedio dobri duh i on je Božjom milošću postao svetac.

Borba između temperamenta i duha

Jeronim je napustio Rim i krenuo na putovanje u Galiju. Tada je bio već posve oduševljen za asketski ideal. U to je vrijeme revno proučavao Sveto pismo. No kako je bio teška karaktera, došlo je do sukoba i mala se zajednica raspala. Jeronim je nadvladao tu kušnju te pošao na Istok gdje je cvao pustinjački i monaški život. Nakon toga pošao je u Halkidsku pustinju u kojoj su mnogi monasi živjeli kao pustinjaci. Ondje je živio u samoći, noćnim bdjenjima, pokori i grozničavu radu. Nije mu bilo lako jer njegova prirodna nagnuća i njegov temperament stajahu u oprečnosti s takvim načinom života. I tako se je u njemu razbuktala oštra borba između njegova klasično izobražena duha i kršćanski odgojene duše, između zanimanja za spise svjetovnih i svetih pisaca.

Jedan je san, koji je upravo dramatski opisao, Jeronima dobrano potresao. On sam pripovijeda: „Za vrijeme jednoga napada groznice bio sam u duhu predveden pred sudačku stolicu Svevišnjega. Osjetio sam tako snažno svjetlo da se nisam usudio podići oči. Bio sam upitan o svojoj vjeri, a odgovorio sam da sam kršćanin. Glas je pak onoga što je sjedio na stolici odvratio da lažem, jer sam ciceronijanac, a ne kršćanin. Gdje je tvoje blago, ondje ti je i srce.” Osim tih nevolja, zatim napasti u tijelu, na Jeronima je došla još jedna nova nevolja. Arijanska prepirka i zbrka zbog antiohijskog raskola uzbudila je i monahe u pustinji te ih podijelila u dva tabora. Jeronim ironično primjećuje: „Oblačili smo se u vreće i valjali u pepelu, ali izopćivali smo biskupe”. Opasno je to kad se redovnici odviše zapale protiv biskupa, onda postaju slijepi fanatici.

Bolesna razdražljivost, pretjerana osjetljivost, a osjetljiva i nježna duša

Otišao je u Betlehem. Jeronim se i u svojoj betlehemskoj samoći i kabinetskom radu nije mogao svladati da se žestinom svoje vruće naravi ne uključi opet u razne polemike, svađe i prepirke. Zadnje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga je sve više napuštati i vid. Iscrpljen, slijep i osamljen, Jeronim je nakon tolikih borbi koje je vodio cijeloga život, 30. rujna 419. ili 420. napokon pronašao svoj mir u Gospodinu. Jeronim je posjedovao tipične prednosti i slabosti literarno izobraženih ljudi. Sve do konca života vezao je s najstrožom askezom gotovo bolesnu razdražljivost i pretjeranu osjetljivost. Naročito je bio oštar i pretjerivao je u svojim polemikama. Pa ipak taj je opori čovjek imao veoma osjetljivu, pa čak i nježnu dušu.

Razgovor s Isusom u jaslicama

Pokraj špilje Isusova rođenja u Betlehemu u jednoj pećini učeni je časni starac Jeronim izabrao svoje posljednje obitavalište na zemlji. Onaj koga Crkva štuje kao naučitelja u svojim bi staračkim danima često doteturao do jaslica te u svetom razgovoru s Isusom govorio:

„Dijete moje, kako dršćeš! Radi našeg spasenja na kako ti to tvrdom ležaju ležiš? Što ti mogu učiniti?”

A Isus će na to Jeronimu: „Jeronime, ništa ne želim od tebe! Samo pjevaj: „Slava Bogu na visini! Na Maslinskoj gori i na Kalvariji bit ću još mnogo više bijedan.”

Tada opet progovori Jeronim: „Dijete, darovat ću ti nešto, dat ću ti sav svoj novac!”

Sa smiješkom na usnama odvraća mu dijete Isus: „Nebo i zemlja su ipak ponajprije moji. Neću tvoj novac! Daj ga siromasima! Tako ću ga primiti kao da je meni darovan.”

No Jeronim govori dalje: „Ali ja bih ipak za tebe samoga htio nešto učiniti i darovati, inače ću od muke umrijeti.”

Tada odgovori Božansko Dijete: „Dobro, kad bi mi nešto tako rado darovao, onda ću ti reći što mi možeš dati. Daj mi sve svoje grijehe, daj mi sve nemire svoga srca!”

„A što ćeš s tim učiniti”, uzvrati mu Jeronim sav smeten.

Dijete Isus odgovori: „Tvoje grijehe, nemire tvoga srca želim staviti na svoja ramena i odnijeti ih.”

Na to Jeronim proplaka: „Dobri Isuse, uzmi onda moje grijehe, uzmi što je moje, i daj mi što je tvoje!”

Jeronim je iz najdubljeg uvjerenja svoga srca rekao: „Tko se predaje Kristu, može umrijeti; no pobijeđen, ne može biti.”

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Najčitanije

Na vrh