Svetac dana

19. TRAVNJA

Veliki petak – spomendan Isusove muke i smrti Veliki petak jest spomendan Isusove muke i smrti. Danas nema euharistijskog (misnog) slavlja. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, kako bi se simbolizirala Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmišljajući o Isusovoj žrtvi. Obvezni su post i nemrs

Veliki petak – spomendan Isusove muke i smrti

Na ovaj sveti dan mislimo na križ muke i smrti našega Gospodina Isusa Krista. Čitanja i Muka po Ivanu uvode nas u tajnu otkupljenja. Tako častimo Sveti križ našega Gospodina kao znak pobjede nad smrću i nad svakim zlom. U Sveopćoj molitvi donosimo pred Boga molbe cijele Crkve, jer je Isus Krist na križu privukao sve k sebi: ovdje su njemu, velikom zagovorniku i posredniku između čovječanstva i nebeskog Oca, svi ljudi prisutni. On prima sve naše molbe u svetoj žrtvi koju je za nas prinio Ocu iz ljubavi. U svetoj pričesti imamo udjela u plodu njegove muke.


„Tajna vjere: u smrti je život.‟ Mi ne slavimo samo smrt i Isusovo uskrsnuće nego također pokušavamo svim osjetilima ući u dubinu tajne našega spasenja. Želimo čuti, vidjeti, osjetiti i doživjeti da smo oslobođeni od smrti za život, da ćemo biti vođeni iz tame u svjetlost. Biti kršćanin znači „vjerovati u to da Isusov put na drvo križa nije bio drveni put‟. Prvi kršćani tumače sudbinu Isusova života pjesmom o trpećem sluzi Božjem iz knjige proroka Izaije: patnja koju zastupa nije besmislena, nego je jedina mogućnost da se kolanje zla probije. U Muci po Ivanu koju smo slušali biva jasno da bespomoćnost ljubavi ima moć da nas spasi.

Što znači biti kršćanin?

Biti kršćanin znači „vjerovati u to da Isusov put na drvo križa nije bio nikakav drveni put‟. Nije lako ići putem Isusove patnje. Ali, Veliki je petak neumoljiv. Bez poštede stavlja nam pred oči ovaj križ i sliku Raspetoga. Lice u kojem se također prepoznaje patnja muževa i žena, djece i mladih koji bježe sa svojih ognjišta. Mislimo na patnju izraelskih i palestinskih očeva i majki koji su u bezbrojnim ratovima i terorističkim napadima izgubili svoju djecu. Mislimo na tisuće prognanih i izbjeglih koji u smrtnom strahu traže utočište u stranim zemljama. Djeca i mladi psihički su duboko obilježeni. Kao što su ti narodi Bliskoga istoka izručeni na milost i nemilost, tako je izručen i Isus. On mora izdržati mržnju mnoštva koje ga udara, podnijeti poniženje i u svojim mukama biva izručen pogledima i pogrdama. Isus je dakle još i danas raspet u mnogim našim sestrama i braći. Mi ne želimo zatvoriti oči pred Isusovim križem i pred križevima na kojima on danas trpi s nama i za nas. Stoga kroz crkvu nosimo križ u prostor oltara, otkrivamo ga i triput pjevamo: „Evo drvo Križa na kom Spas je svijeta visio. Dođite, poklonimo se!‟ Mi želimo da Isusova patnja i nevolja naših bližnjih uđe pod našu kožu. Stoga se približavamo križu i bacamo pogled na Raspetoga.

 Svijet treba tu ljubav

„Evo čovjeka!‟ To izgovara Poncije Pilat koji traži istinu života. „Ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.‟ Ta Isusova istina objavljuje nam Boga koji zna za sve ljude i koji u utjelovljenju svoga sina ne isključuje ništa što pripada čovjeku. Što se više približavamo križu, i gledamo u križ, po njemu zaključujemo kako ljudi danas trpe i moraju nositi svoj križ. Križ nas poziva da sve učinimo kako bi se nešto promijenilo, i kako bi završila patnja. Od nas se traži da se borimo protiv patnje koju smo sami prouzrokovali i koju možemo spriječiti.

Križevi, koje vidimo posvuda na vrhuncima naših planina, izraz su naše vjere, ali i naše kršćanske tradicije i vrijednosti koje nas apsolutno povezuju. S velikom mukom u prošlosti donijeli smo ove križeve na vrh i ondje ih postavili. Znak su vjere i naših predaka ali i naše vjere. Ti križevi nisu nikakva demonstracija moći. Oni nisu izraz osjećaja dominacije i snage, niti su tu da pripadnici drugih religija i nevjernici pred njima moraju imati straha. Naprotiv, križ je izraz najveće ljubavi. Prije svega Božje ljubavi prema nama ljudima, jer Isusov križ na osobit način pokazuje tu Božju ljubav. To je Isus izrazio u Ivanovu evanđelju: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca‟ (Iv 3,16). Križ je dakle prije svega izraz te Božje ljubavi prema nama, ali i izraz ljubavi koju smo primili od Isusa i koju trebamo međusobno njegovati i živjeti. Ta ljubav prihvaća sve ljude.

Ako pogledamo u svijet oko nas, svakoga će nam dana biti jasno da svijet treba tu ljubav.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

  • 23
  •  
  •  
  •  

Portal Book.hr osim tekstova iz tiskanoga izdanja časopisa Book, nudi dodatne zanimljive i važne teme. Naša je želja doprijeti do ljudi, posebno mladih, koji su iz bilo kojeg razloga privremeno ili trajno odustali od Boga i/ili Crkve; želimo im ponuditi Božju riječ na način na koji će je moći shvatiti i prihvatiti. Jednako tako želimo onima koji su u vjeri pomoći da ustraju i da napreduju u svojem odnosu prema Bogu i prema Crkvi.

Ponosni član obitelji Rhema

Zaklada Rhema

Pratite nas

Pratite nas na Facebooku Pratite nas na Instagramu Pratite nas na Twitteru Pratite nas na Youtubeu

Kontakt

PORTAL I ČASOPIS BOOK
Franje Gažija 2
48 000 Koprivnica, HrvatskaTelefon: +385 (0)95 206 5421 | +385 (0)48 210 104

Sva prava pridržana © 2017. Ustanova Kristofori. Izrada: Kosinus.hr

Na vrh