Svetac dana

18. TRAVNJA

Veliki četvrtak – spomendan Isusove posljednje večere Bilo bi lijepo kada bismo i mi kroz ovo vazmeno trodnevlje mogli reći: tko poznaje ove dane i intenzivno ih slavi, shvatio je bit kršćanstva. Taj može spoznati prijelaz iz smrti u život; taj može čuti i vidjeti, osjetiti i doživjeti, da također naš put vodi iz tame u svjetlo; taj može svim osjetilima iskusiti što znači biti kršćanin…

Veliki četvrtak – spomendan Isusove posljednje večere

Veliki četvrtak spomendan je Isusove posljednje večere. Ujutro se slavi misa posvete ulja, na kojoj se posvećuje ulje za svetu potvrdu i blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene. Uvečer se svečano slavi euharistijsko slavlje, misa večere Gospodnje, kojom počinje vazmeno trodnevlje. Na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje euharistije i svećeničkog reda. Nakon večernjih obreda iz crkve se uklanjaju ukrasi i prestaju zvoniti zvona do vazmenoga bdijenja.


Znamo li što trebamo činiti?

Jedan poznavatelj židovske religije o blagdanu Pashe piše: „Svake godine u životu Židova ponavlja se noć koja je izabrana, da židovski otac protumači svojoj djeci što to znači biti Židov… Tko poznaje ovu noć, taj je shvatio bit židovstva.‟

Bilo bi lijepo kada bismo i mi kroz ovo vazmeno trodnevlje mogli reći: tko poznaje ove dane i intenzivno ih slavi, shvatio je bit kršćanstva. Taj može spoznati prijelaz iz smrti u život; taj može čuti i vidjeti, osjetiti i doživjeti, da također naš put vodi iz tame u svjetlo; taj može svim osjetilima iskusiti što znači biti kršćanin. Znamo li što trebamo činiti? Mi bismo znali, ako znamo što je Isus nama učinio. Lako je reći: On je svojim učenicima oprao noge. Dosjetiti se što je pritom mislio, to nije lako prepoznati. Sam Isus kaže: „Razumijete li što sam vam učinio?‟ Isus učenicima nije oprao glave, nego noge. Zašto je to učinio? Koji je smisao toga znaka? U Palestini je bio običaj da se gostima koji su ušli u kuću operu noge. To je bila zadaća robova, najmanjih među kućnim osobljem. I tu službu brižljivo preuzima Isus, i to nakon večere. „Isus usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.‟

„Nećeš mi prati nogū nikada!‟

Čuli smo i Petrovu reakciju i Isusovo uzvraćanje: „Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.‟ Učenici naime trebaju imati dijela s njim. Imati dijela s Isusom znači u vlastitu životu činiti ono što je Isus učinio u ovom znaku. I kao što se na kraju večere s Isusom kod blagovanja kruha i pijenja iz kaleža čuju riječi: „Ovo činite meni na spomen!‟, tako se i na kraju pranja nogu slično kaže: „Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.‟

Ne pokazuju li Petrove riječi: „Nećeš mi prati nogū nikada!“ i naše nerazumijevanje? Mi ne želimo Boga koji gladuje s ljudima, nego Boga koji daje jesti. Mi ne trebamo Boga koji dopušta da ga ljudi muče i nad njim čine nasilje, nego Boga koji sprema konac teroru. I ne Boga koji u ratu s ljudima dopušta da ga ubiju, nego Boga koji napokon uspostavlja mir!

Posljednju večeru nije jednostavno shvatiti

Možda sam i ja Petar: „Prati noge? Ti meni? Ne, to ne prolazi.‟ Je li to skromnost – ili oholost? „Nisam toga vrijedan‟ – ili „Ja to ne trebam?‟ Kao i uvijek: s Petrom učim ove večeri, moram dopustiti da se to dogodi. Ne broji se to što ja činim i vjerujem i zastupam, nego ono što on čini, što čini na meni. On me čisti.

Možda sam Ivan, učenik koga je Isus ljubio. S Ivanom učim da je Isus blizu, osjetno blizu, a ipak je neobičan i ne dopušta da ga čvrsto držim za sebe. Ostajem li u životu vjeran ili dopuštam da me zavede novac, kao Judu?

Ponuđene su i druge uloge i stavovi na Posljednjoj večeri. Isusovo držanje vrijedi za sve nas: uzmi kruh, vino, zajedništvo sa mnom, zajedništvo među ljudima. To držanje prolazi kroz stoljeća i nadživljuje našu oholost i našu poniznost, našu potrebu za ljubavlju i našu sumnju, našu nestrpljivost i još mnogo toga. Mi smo gosti kod njegova stola, takvi kakvi jesmo. On nam dolazi i zove nas na zajedničku gozbu, u službu jednih za druge.

Pranje nogū i Posljednju večeru nije jednostavno shvatiti. Ključ vjerojatno nije u intelektualnom shvaćanju, nego u nasljedovanju iz ljubavi. Samo onaj tko sebe učini malenim iz ljubavi prema drugome, tko je spreman oprati mu noge, može naslutiti što Bog u Isusu još uvijek čini svakome od nas!

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

  • 202
  •  
  •  
  •  
Na vrh