Sveta Misa

Ne nađe se niti jedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovog tuđinca

Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu osim tuđinca book evangelizacija

Lk 17, 11 – 19


Zapitajmo se što je to učinio gubavac da mu je Isus rekao: „Ustani i hajde, vjera te tvoja spasila!“

Isus putuje u Jeruzalem zadnji put, prolazi granicom Samarije i Galileje, ulazi u neko selo i ususret mu dolazi 10 gubavaca, koji viču: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se.“ Isus ih opazi i uputi ih da se pokažu svećenicima. Dok su išli, očistili su se. Jedan od njih, čim je vidio da ozdravio, vratio se i slavio Boga u sav glas, pao je ničice Isusu do nogu i počeo mu zahvaljivati. Taj je bio Samarijanac. Isus ga je upitao: “Zar se nisu očistila desetorica, gdje su onda još devetorica? Ni jedan se ne nađe da se vrati i Bogu zahvali, osim ovog tuđina!“ Isus mu je zatim rekao: “Ustani i hajde, vjera te tvoja spasila!“

Taj gubavac, koji je Isusu došao zahvaliti, za razliku od ostalih, bio je Samarijanac. Iako je Židovima bilo zabranjeno družiti se sa Samarijancima, taj je gubavac ipak s ostalima tražio Isusa da im se smiluje. Povjerovao je Isusovoj riječi i odlučio se pokazati svećenicima. Što je tu čudno? On nije baš dobrodošao kod svećenika, prvo zato što još uvijek ima gubu, a drugo zato što je Samarijanac. Bez obzira na to, odlučio je vjerovati Isusovoj riječi, koja ga je i ozdravila. Međutim ozdravili su i ostali gubavci. Zašto se onda i oni nisu vratili i primili spasenje po vjeri kao što ga je taj Samarijanac primio? Očito postoje dvije vrste vjere, ona po kojoj se dogodilo čudo i ona koja donosi spasenje. Obje dolaze milošću Božjom. Vjera koja čini čudesa (vjera kao karizma) najčešće služi da bi nam se otvorile oči i da bismo spoznali da je Isus naš Gospodin i Spasitelj. U ovom događaju jasno se daje do znanja kako primiti vjeru koja spašava (vjera kao krijepost – Rim 1, 17).

Svi smo u životu primili mnogo milosti, blagoslova i darova od Boga, no jesmo li mu zahvalili? Ili smo  poput one devetorice, koji se nisu vratili i zahvalili. Zahvaljujući Bogu u svojem srcu priznajemo da je sve od njega, potvrđujemo ono što smo primili i u našem životu raste prava poniznost. Zahvaljivanje je i slavljenje Boga i njegove dobrote, uzdizanje Boga i priznanje da je on naš Gospodar. Ovaj događaj nam to jasno pokazuje – tako se prima vjera kojom se spašavamo. Učinimo stoga naš dio, zahvaljujmo Bogu. Počnimo od jutra, dok se budimo, zahvaljujmo mu na novom danu, na svemu što nas čeka, na svemu što je pripremio za nas. Nastojmo to činiti da bismo jednog dana čuli Isusove riječi: „Ustani i hajde, VJERA TE TVOJA SPASILA!“

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh