Svetac dana

27. STUDENOGA

Sveti Francesco Antonio Fasani – mistik s darom levitacije Kad se proširila vijest o njegovoj smrti, Lucerom su trčala djeca sa suzama u očima i vikala: „Svetac je umro! Svetac je umro!”...

Sveti Francesco Antonio Fasani – mistik s darom levitacije

Osnovni podaci


• Rođen 1681. u Luceri (Italija)
• Preminuo 1742. u Luceri (Italija)
• Blaženim ga je 1951. proglasio papa Pio XII.
• Svetim ga je 1986. proglasio papa Ivan Pavao II.
• Pripadao redu franjevaca konventualaca

Pobožan i darovit mladić

Sveti Francesco Antonio Fasani, poznat i kao Padre Maestro, talijanski svećenik, franjevac konventualac, rođen je kao Donato Antonio Giovanni Nicolò Fasani, 6. kolovoza 1681. u Luceri. Sin siromašnih roditelja, Giuseppea Fasanija i Isabelle Della Monica iz Lucere, grada u kojem se nalazi grob hrvatskog blaženika Augustina Kažotića, bio je pobožan i darovit mladić. Od milja su ga zvali Giovanniello. Stupio je 1695. u redove franjevaca konventualaca u susjednom gradu Monte Sant’Angelo i uzeo redovničko ime Franjo Antun (Francesco Antonio) u čast dvojice osnivača i velikana reda. Redovničke zavjete položio je 1696. godine. Studirao je filozofiju i teologiju u Venafru, Alvitu, Montelli, Aversi, Agnoneu i Napulju, a doktorirao je 1709. u Assisiju (provincija Perugia, Umbria).

Njegov redovnički subrat, školski kolega, suradnik i bliski prijatelj, bio je budući biskup i blaženik, Antonio Lucci (1683.-1752.). Za svećenika je zaređen 1705. u Assisiju, a mladu misu služio je na grobu svetog Franje. Od 1707. živio je i djelovao u rodnom gradu. Predavao je filozofiju i bio uzoran odgojitelj, izuzetno omiljen i cijenjen u Luceri, gdje su ga svi jednostavno zvali Padre Maestro, „otac učitelj”, a pod tim je imenom i danas poznat diljem Italije.

Mistik s darom levitacije

U svojoj redovničkoj zajednici obavljao je službe gvardijana, provincijala i učitelja novaka. Dobrotvor i prijatelj siromaha, bio je glasovit propovjednik, pučki misionar i neumorni ispovjednik, a neko vrijeme i župnik. Bio je mistik s darom levitacije. Posljednjih godina života Padre Maestro bio je dušobrižnik zatvorenika. Obilazio ih je svakog dana i bio njihov anđeo utjehe pa su ga zvali „fratrom vješala”. Preminuo je u Luceri, 29. studenoga 1742., a relikvije mu počivaju u njegovu tamošnjem svetištu.

Pripisuju mu se mnoga čudesa

Kada se je proširila vijest o njegovoj smrti, Lucerom su trčala djeca sa suzama u očima i vikala: „Svetac je umro! Svetac je umro!” Pripisuju mu se mnoga čudesa. Blaženim ga je, 1951. godine, proglasio papa Pio XII., a svetim, 1986. godine, papa Ivan Pavao II. Zazivaju ga kod suša (vjernici u Pugli i Moliseu nazivaju ga i „kišni svetac”), a zaštitnik je rodne Lucere.

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Na vrh