Tiro Prosper, vatreni branič i ugledni tumač Augustinova nauka o milosti i predodređenju, rodio se oko 390. u Limogeu, u pokrajini Akvitaniji u Galiji. Pod Prosperovim imenom sačuvana je pjesma Poema coniugis ad uxorem (lat. Pjesma muža ženi), iz čega se zaključuje da je bio oženjen. Međutim, on u toj pjesmi od 122 stiha potiče svoju ženu da taj kratki i nestalni život što više posveti Bogu. Znak je to da je i on ozbiljno razmišljao o smislu života te iz toga razmišljanja povlačio spasonosne zaključke.

Obrana teologije svetog Augustina

Odlučio se poći u Massiliju, na jugu Galije (današnji Marseilles) te ondje postao redovnik ne primivši nikakvih crkvenih redova. Kad je nauk sv. Augustina o milosti i slobodnoj volji uzbudio duhove među hadrumetanskim monasima u sjevernoj Africi, sam im je svetac upravio dvije rasprave: O milosti i slobodnoj volji te De correptione et gratia. Taj je nauk naišao na živ odjek i u Massiliji, na Lerinskom otočju te po samostanima Provanse. Prosper se tada nalazio upravo u Massiliji i odsada će se sva njegova znanstvena i spisateljska aktivnost odvijati u znaku svetog Augustina, za obranu njegove teologije. S njime se i dopisivao.

Neprestana borba

Nakon Augustinove smrti teološke se rasprave nisu smirivale. Zato Prosper i Hilarije putuju u Rim k papi Celestinu I. da on svojim ugledom ustane u obranu Augustinova nauka. Papa ih je poslušao te upravio poslanicu galskim biskupima pozivajući ih da ustanu protiv Augustinovih klevetnika jer je Augustin bio čovjek silnog znanja. Za vrijeme pontifikata pape Leona Velikoga Prosper se nalazi u Rimu u njegovu uredu, gdje se mogao u miru posvetiti svojim proučavanjima Augustinova nauka. Braneći taj nauk, napao je, malo i pretjerano, i velikog učitelja zapadnog monaštva Ivana Kassijana, osnivača i opata samostana svetog Viktora u Massiliji. Pred konac života Prosper se od velikog polemičara pretvara u pisca i učenjaka, koji mirno izlaže Augustinov nauk, pojedina mjesta iz Svetog pisma, a piše i veliki ljetopis. Napisao je i nastavak „Kronike” svetog Jeronima, jedan od najvažnijih povijesnih izvora o prvoj polovici V. stoljeća. Preminuo je oko 463. u Rimu.