Kad bismo htjeli sažeti život ovoga sveca, rekli bismo da je bio izvanredan u milosrdnoj ljubavi prema bližnjemu i u skromnosti i poniznosti. Te dvije vrline naročito sjaje na njegovu liku. Sveti Toma bio je natprosječno nadaren dječak pa je već u osnovnoj školi stekao prilično znanje. Kad mu je bilo 15 godina, pošao je na daljnji studij na sveučilište Alcalá de Henares, upravo u vrijeme kad je slavni kardinal Cisneros stvarao sveučilište u Alcali, koje će postati veoma glasovito. Dvije godine kasnije Tomi je umro otac ostavivši mu kuću i nešto novca. Toma se vratio kući, novac podijelio siromasima, a kuću uz majčin pristanak pretvorio u bolnicu.

Odlazak u samostan

U dobi od 26 godina bio je već profesor filozofije i teologije, a slovio je kao odličan predavač. No njega je srce vuklo u samostan; zato je napustio sveučilište, pošao u Salamancu, te je ondje ušao u red augustinaca. Novicijat je počeo 21. studenoga 1516. godine, a već 25. studenoga naredne godine položio je redovničke zavjete. Za svećenika je zaređen 1518. i odmah je određen da predaje teologiju u kući formacije svoga reda. Godinu dana kasnije imenovan je i propovjednikom. Uz to mu je, protiv njegove volje, povjerena poglavarska služba koju je morao obavljati gotovo cijeli život.

„Što hoćete?”

Kako je njegova krepost i sposobnost bila opće poznata, imenovan je 1544. nadbiskupom u Valenciji. Kao pastir nadahnjivao se slikom Dobroga Pastira, naučavanjem sv. Pavla, primjerima velikih biskupa kršćanske starine, osobito sv. Ambrozija, Augustina, Grgura Velikoga. Njihovim se duhovnim, teološkim i pastoralnim spisima neprestano hranio. I kao nadbiskup bio je velik prijatelj sirotinje i svih onih koji su trebali njegovu bilo duhovnu, bilo materijalnu pomoć. Novi nadbiskup Valencije, na zaprepaštenje svojih kanonika, nosio je i dalje skroman, iznošen redovnički habit. Oni su stoga skupili četiri tisuće kruna i poklonili mu ih da si nabavi odjeću i uredi stan koji će odgovarati dostojanstvu njegova staleža. Zahvalivši se toplo za nj svojim dobrotvorima, posla ga u bolnicu. Na sve primjedbe na svoj račun nadbiskup bi odgovarao: „Što hoćete?”

Žarki propovjednik

„Ja sam vam veoma zahvalan za vašu brigu oko moje osobe, no vi znate, ipak, da moj položaj i moje dužnosti ne ovise o mojoj odjeći. Ja se jedino moram brinuti za duše koje su mi povjerene.” Dakako da je savjesno obilazio sve župe svoje nadbiskupije. Posvuda je propovijedao. Kao propovjednik uvrštavao se među najbolje španjolske propovjednike onoga vremena. Za propovijedi se spremao naročito molitvom. I on je po naravi bio više čovjek molitve i nutarnjega života nego akcije. Sveti je biskup umro na Malu Gospu 1555. godine.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr