Svetac dana

22. LISTOPADA

Sveti Ivan Pavao II.: „Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu!“ Papa se rodio u dijelu Poljske koji se zove i „Bijela Hrvatska“, te je pokazivao posebnu naklonost prema Hrvatima. Hrvatskoj je papa Wojtyła pružao svestranu i trajnu potporu a sve do svoje smrti ostao je našim zagovornikom i prijateljem.

Koji događaj iz života sveca je bio zapisan u objavama iz Fatime?

Osnovni podaci


• Rođen 1920. u Wadowicama (Poljska)
• Preminuo 2005. u Rimu (Italija)
• Blaženim ga je 2011. proglasio papa Benedikt XVI.
• Svetim ga je 2014. proglasio papa Franjo
• Trajanje pontifikata: od 1978. do 2005.

Tragedija za tragedijom

Život mladog Karola Wojtyle doista je bio bolno obilježen gubitkom majke: u času njezine smrti, 1929. godine, Karol je imao samo devet godina. Tri godine kasnije pogodila ga je i smrt starijeg brata Edmunda; taj je mladi liječnik (rođen 1906.) umro od šarlaha. Uz pobožnog oca – umirovljenog vojnog dočasnika, budući je Papa naučio kako dostojno prihvatiti tragične trenutke života i ugraditi ih u vlastitu svetost.

Sportaš i glumac

Mladić koji je uživao u sportu otpočeo je 1938. studij na Jagelonskom sveučilištu u Krakowu. Pokazivao je velik interes za teatar te je upisao i dramsku školu. Školovanje mu je ubrzo bilo prekinuto napadom Njemačke na Poljsku, 1939. godine. Tijekom njemačke okupacije – koja je u Poljskoj bila vrlo teška – Karol je radio kao fizički radnik u raznim poduzećima u Krakowu.

Odlučio se pridružiti tajnom sjemeništu (nacisti nisu u Poljskoj dopuštali pripremanje mladih za svećeništvo). 1946. godine, nakon što je u Poljskoj uspostavljen komunistički režim, biva zaređen za dijecezanskog svećenika. Studij je okončao u Rimu, a u svome se doktoratu (1948. godine) bavio karmelićanskim svecem i naučiteljem katoličke mistike – sv. Ivanom od Križa.

Pastoralni radnik i neustrašivi borac protiv komunizma

Karol se pokazao uspješnim pastoralnim radnikom. Uz veliku opasnost uspijeva pobožne poljske radnike u komunističkom gradu – projektu Nowoj Huti (novosagrađeni industrijski grad blizu Krakowa) ustrojiti u župu. Božićnu misu 1959. godine slavio je na otvorenom polju, gdje 1977. godine – sada već kao nadbiskup Krakowa – posvećuje i crkvu. Bilo je to, dakle, u gradu u kojem je totalitarna komunistička vlast zamislila da „takvog objekta” ne smije biti!

Wojtyla je, kao veoma daroviti teolog, 1954. godine preuzeo i dužnost profesora na Katoličkom sveučilištu u Lublinu. Pomoćnim biskupom u Krakowu postaje 1958.; nadbiskupsku službu preuzima 1964., a papom postaje 1978., u razdoblju kada je Crkvu u zapadnim zemljama ‘tresao’ val modernizma. Tako se, primjerice naširoko odustajalo od prakticiranja sakramenta ispovijedi, a molitvu krunice, križnog puta i euharistijska klanjanja promatralo se kao nešto zastarjelo i smiješno, s čime treba što prije prekinuti.

Česta putovanja i mise na otvorenom

Ivan Pavao II. u razdoblju je od 1962. – 1965. godine sudjelovao na II. vatikanskom koncilu, kao teolog i biskup. Zabilježeno je da je imao značajnu ulogu u pisanju konstitucije „Gaudium et spes”. 1967. godine značajno pridonosi pisanju papinske enciklike „Humanae Vitae”, koja govori o abortusu, te o bračnoj ljubavi. Možda najznačajniji doprinos teološkoj misli ostvario je svojim pisanjem o „teologiji tijela” (on je i skovao taj termin), gdje se ljudska tjelesnost i spolnost sagledavaju kao dio Božjeg nauma o čovjeku, svetosti i spasenju.

U svojem dugom pontifikatu (1978. – 2005.) iskoristio je mogućnosti vremena, te se trudio obići vjernike širom svijeta, držeći mise na otvorenom. U 26 godina svoga pontifikata, posjetio je 130 država, proputovao 1,2 milijuna kilometara, obišao zemaljsku kuglu oko 30 puta i posjetio oko 850 gradova.

Proglasio 482 sveca i 1338 blaženika

Uz pomoć kardinala Franje Šepera i Josepha Ratzingera na čelu Kongregacije za nauk vjere uspijeva održati pravovjerje u Katoličkoj Crkvi. Već 1979. bivaju osuđena naučavanja vodećeg modernističkog teologa Hans Künga, tj. njegovo nastojanje da prilagodi kršćanstvo liberalnoj ideologiji. „Teologija oslobođenja”, pokušaj „križanja” katoličanstva i marksističke ideologije (uključivo s doktrinom klasne borbe) biva od Vatikana osuđena 1984. godine.

Ivan Pavao II. uspijeva u Crkvi održati i obnoviti vjeru u stvarnu Isusovu Prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu i pobožnost svetoj Krunici. Oživljava štovanje svetaca u Crkvi, a za svojeg pontifikata proglasio je 482 sveca i 1338 blaženika. Prvi je papa koji je ušao u džamiju i sinagogu. Za vrijeme pontifikata napisao je i izgovorio oko 15 tisuća raznih govora i dokumenata, napisao 14 enciklika, 11 apostolskih konstitucija, 41 apostolsko pismo, 15 apostolskih pobudnica, mnoge knjige, pjesme i drame. Imenovao je 231 kardinala i zaredio 321 biskupa. Proglasio je 1338 novih blaženika i 482 novih svetaca. Ne propušta propovijedati i o Čistilištu.

Fatima

Ivan Pavao II. vrlo je teško ranjen 1981., kada ga je na Trgu sv. Petra u Rimu iz pištolja ustrijelio Mehmed Ali Agca. Svoje preživljavanje je pripisao pomoći Majke Božje, te je povezao taj događaj s objavama iz Fatime. 2001. godine dijagnosticirana mu je Parkinsonova bolest. Usprkos trpljenju koje mu je donijela ta bolest, uspijevao je putovati svijetom i efikasno upravljati Katoličkom crkvom.

Papa se rodio u dijelu Poljske koji se zove i „Bijela Hrvatska“, te je pokazivao posebnu naklonost prema Hrvatima. Njegov odlučujući doprinos međunarodnom priznanju Hrvatske 1991. i samom opstanku Hrvatske na početku njezine državne samostalnosti, dobro nam je poznat. Hrvatskoj je papa Wojtyła pružao svestranu i trajnu potporu, sve do svoje smrti je ostao našim zagovornikom i prijateljem, te ga možemo nazvati „hrvatskim papom”. Blagdan Male Gospe, 8. rujna, 1991. proglasio je svjetskim danom molitve za mir u Hrvatskoj. Hrvatsku je posjetio 1994. (Zagreb), 1998. (Zagreb, Marija Bistrica i Split) i 2003. (Rijeka, Dubrovnik, Osijek, Đakovo, Zadar).

Molitva svetom Ivanu Pavlu II.

Sveti Ivane Pavle, s prozora tvog nebeskog doma udijeli nam blagoslov! Blagoslovi Crkvu, koju si volio, kojoj si služio i koju si vodio, hrabreći je na putovima ovoga svijeta, donoseći Isusa svima i sve k Isusu. Blagoslovi mladež, koju si toliko volio. Pomozi im sanjati, pogled im upravi gore, prema svjetlu, koja će rasvijetliti staze njihovih života ovdje na zemlji. Blagoslovi obitelj, sve obitelji blagoslovi! Ti si uočio sotonski napad na ovu nebesku iskru, koju je Bog upalio na zemlji. Ivane Pavle, svojom molitvom štiti naše obitelji i svaki začeti život u njima. Moli za cijeli svijet, koji se nalazi u poteškoćama, koji pritišću ratovi i nepravde. Ti si se borio protiv rata pozivajući na dijalog i širio si ljubav: moli za nas, da i mi postanemo neumorni donositelji mira. Sveti Ivane Pavle, s prozora tvoga nebeskog doma, gdje te gledamo s Blaženom Djevicom Marijom Bogorodicom, pošalji nam Božji blagoslov. Amen.

Neke od najpoznatijih misli pape Ivana Pavla II.

„Ne postoje osobne ili socijalne prilike koje bi opravdale čin kontracepcije.” (propovijed na susretu teologa 12. studenog 1988.)

„Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.” (enciklika „Evangelium Vitae”, 1995.)

„Ljudski embrij nastao umjetnom oplodnjom ima dostojanstvo kao i odrasla osoba, jer je Božje stvorenje. Stoga zaslužuje brigu i pažnju kao i bilo koje drugo ljudsko stvorenje.” (enciklika „Donum Vitae”, 1987.)

„Nikad nije bilo jednostavno prihvatiti poruke Evanđelja i nikad neće biti.”

„Papa ne može biti zatočenik Vatikana. Želim doći do svih… od stepskih nomada do redovnika i sestara u njihovim samostanima… Želim prekoračiti prag svakog doma.”

„Lako je biti dosljedan u času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.”

„Ljubav mi je sve objasnila, i ljubav je sve riješila.”

„Podsjećam vas da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što posjeduje.”

„Nikad više nasilja! Nikad više rata! Nikad više terorizma! Neka, u ime Božje, svaka religija donese zemlji pravdu i mir, oprost i život. Ljubav.” (mirovni skup u Assisiju, 2002.)

„Vi ste naša voljena braća, a na neki način može se reći i da ste naša starija braća.” (povijesni posjet rimskoj sinagogi 1986.)

„Moramo tražiti oprost zbog mnogih grijeha kojima su se okaljali kršćani u mislima, riječima i djelima, i preko nepokretne ravnodušnosti pred nepravdom.”

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

  • 31
  •  
  •  
  •  
  •  
Klub prijatelja
Na vrh