»Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ʽGospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ʽNe znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ʽPa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ʽKažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’

Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.”«

Riječ Gospodnja.

Lk 13,22-30

Isus je naučavao po gradovima i selima. Netko mu postavlja pitanje: „Je li malo onih koji se spasavaju?” Pitanje je možda plod slušanja Isusova poučavanja. Možda je netko slušajući to, mislio da to nije lako i ako se spasavaju samo oni koji to vrše, moguće je da ih nema mnogo. Isusov je odgovor još zanimljiviji: „Borite se da uđete na uska vrata…” Zapazite imperativ „borite se”. Spasenje nije nešto što smo zaslužili svojim krštenjem, pa više ne moramo hodati s Bogom. I jednostavno možemo dalje cijeli život po svom, misleći da smo ispunili obaveze ako redovito sudjelujemo u, npr. Blagoslovu kuća. Ne! Trebamo se boriti da uđemo na uska vrata. Što su to u našim životima uska vrata? Da bismo prošli kroz takva vrata, trebamo se riješiti suvišnog tereta. Možda su moja uska vrata: opraštanje, ispričavanje, svakodnevna molitva. Ne možemo uvijek ići kroz život manjim otporom. Isus govori da će mnogi htjeti ući u kuću i da će govoriti kako su jeli i pili s njim i slušali njegova naučavanja. Upravo je to zamka za naš duhovni život. Isus nije neki naš ‘frendić’, s kojim se mi zabavljamo kao s bilo kim drugim. On nam je blizu i on je naš prijatelj, ali on je i Bog; plamen mu je u očima, glas mu je kao šum mnogih vodā, njegova riječ je kao mač, on je lav iz plemena Judina, on je Svet! Ivan apostol je pao kao mrtav kada ga je vidio u njegovu sjaju. Jesmo li toga svjesni? Za svoj se duhovni život moramo boriti, moramo se boriti za svoje spasenje. Mi smo djeca svjetla, ratnici svjetla i nalazimo se u duhovnom boju svaki dan. Svaki se dan trebamo opredjeljivati za Boga, svaki se dan boriti sa svojim kušnjama i slabostima, kako ne bismo prošli na široka vrata, nego ušli na uska vrata. „Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!” (Fil 2,12)

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.