Svetac dana

20. svibnja // Sveti Bernardin Sijenski –po Marijinu zagovoru ozdravio od mucanja pa svojim propovijedima davao snagu za obraćenje i želju za duhovnim zvanjima Uveo je štovanje Imena Isusova (IHS) i Imena Marijina

Sveti Eugen Mazenod, biskup – propovjednik, neumorni radnik za duše i „specijalist za teške misije”

Osnovni podaci


• Rođen 1380. u Massi Maritimi (Italija)
• Preminuo 1444. u L’Aquili (Italija)
• Svetim ga je 24. svibnja 1450. proglasio papa Nikola V.
• Pripadao redu franjevaca opservanata

Dodatni podaci

• Spomendan: 20. svibnja
• Zaštitnik i zagovornik dojilja, osoba za odnose s javnošću, plućnih bolesnika, književnih izdavača, glasnogovornika, bolesti grla i promuklosti, ovisnika o kockanju

„Čeka me moja draga Mama!”

U Massi Maritimi, gradiću nedaleko Siene u Italiji, jedan je dječak svaki dan odlazio u šumu i tamo ostajao satima. U gradiću se o njemu svašta govorkalo. Samo jedna osoba nije u njega nikada posumnjala: maćeha. Voljela ga je kao majka, a on nju kao sin. Odgajala ga je u pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji:

‒ Sinko, tko izabere Mariju za majku, taj nije nikada siroče.

‒ Ali, mamice, pa ni ja nisam siroče. Ti si moja majka.

‒ Jesam, drago dijete. Ali Marija je tebe izabrala da ti bude majkom.

‒ Ali, mama, Ona je i tebi majka.

‒ Jest! Ali tebi posebice. Ti si se rodio na Marijin rođendan, Malu Gospu. Krstio si se isti dan. Tvoja je majka umrla da ti pokaže da svu ljubav daruješ Mariji.

Tako je tekao razgovor u petoj ili šestoj godini djetetova života. Obilazio je crkve i tražio Marijine oltare. Postao je pobožno dijete.

Jednoga dana, kad mu je bilo već deset godina, prestadoše ga viđati po crkvama. Po čitav je dan provodio u šumi. Maćeha je to zapazila, ali je još uvijek imala puno pouzdanje u njegovu pobožnost. Ipak, kako bi ga upozorila na šaputanja po gradu, upita ga:

‒ Sine, kamo ideš?

‒ U šumu, mama!

‒ Što ćeš tamo, sinko moj?

‒ Čeka me moja draga!

U šumi, pred Marijinim kipom odavno zaraslim u trnje i šikaru, pred kojim već dugo nitko nije klečao, dječak se svaki dan susretao sa svojom „dragom”.

Podijelivši svoje ogromno imanje siromasima, odlučio se za službu u redu franjevaca

Franjevački misnik sv. Bernardin Sijenski bio je veliki pučki propovjednik XV. stoljeća u Italiji. Rodio se 1380. godine u Massi Maritimi nedaleko Siene. Njegov je otac posjedovao rudnik te stajao na čelu mjesne uprave. Kad su Bernardinu bile četiri godine, roditelji mu umriješe i on osta siroče, te ode živjeti kod rođaka.

Svoju čovjekoljubivost pokazao je Bernardin kad je u Sieni zavladala kuga. Svi bogataši tada pobjegoše iz grada i skloniše se na svojim seoskim imanjima. Iznimka je bio Bernardin, koji je ostao u gradu i za jadne bolesnike učinio veoma mnogo. U nastojanju da dan i noć služi bolesnima, sam je obolio, no na čudesan je način ozdravio, što ga je potaknulo na dublje razmišljanje. Bernardin je sve svoje imanje podijelio siromasima i 1402. godine sam postao potpun siromah prigrlivši franjevačko siromaštvo. Jedno je vrijeme djelovao u osamljenom brdskom samostanu posve nepoznat velikom svijetu.

„Pod tvoju obranu se utječemo!”

Bernardin je stupio u franjevački red na Marijin rođendan, obukavši habit svetog Franje. Na Marijin je rođendan položio svete zavjete siromaštva, posluha i čistoće. Na Marijin je rođendan postao svećenik. Na Marijin je rođendan izgovorio svoju prvu propovijed i postao jedan od najglasovitijih propovjednika svih vremena.

Rođen je s jednom manom: mucanjem, no Marija ga je izliječila i poslala da propovijeda o Njoj, kako je sam često svjedočio.

Začetnik je molitve: „Pod tvoju obranu se utječemo!”

Propovijedi koje daju snagu za obraćenje i želju za duhovna zvanja

Jednom je neki propovjednik naglo obolio pa ga je zamijenio Bernardin. Njegova je propovijed toliko zanijela puk da su ga počeli na sve strane tražiti za propovjednika. Tako 1417. započe njegov veliki propovjednički pohod Italijom. Bernardin se toliko iskazao da su svi htjeli slušati upravo i jedino njega. Njegove su propovijedi bile toliko duboke i snažne da su slušateljima davale snagu za obraćenje i želju za duhovnim zvanjima. Sveti Bernardin kao propovjednik postade veliki promicatelj pobožnosti prema Imenu Isusovu. Simbolom toga imena (IHS) uresio je mnoge crkve, kuće i javne zgrade.

„Pobožnost prema Imenu Isusovu je pretjerivanje”

Neki se pobuniše, govoreći da se pobožnost Imenu Isusovu „prenaglašava”, pa su tako protiv sveca vođena tri crkvena sudska postupka: 1426., za vrijeme pape Martina V., 1431., za vrijeme pape Eugena IV. te 1438., na općem saboru u Baselu. No, na sreću, uvijek je izišla na vidjelo istina te je bila dokazana Bernardinova potpuna pravovjernost, čistoća nakane i izvanredna svetost života. U znak zadovoljštine za optužbe i sudove ponudili su mu za redom tri biskupske stolice: u Sieni, u Ferrari i Urbinu, no on ih je sve odbio.

Podizao je učilišta, osnivao samostane i zaslužan je za duhovnu obnovu franjevačkog reda

Pisao je dogmatske i ćudoredne spise, bavio se josipologijom i mariologijom, zanimala su ga i pitanja ekonomije pa je u svojim djelima promicao gospodarstvo i trgovinu u skladu s načelima kršćanske pravde i ljubavi. Podizao je učilišta na kojima je i sam predavao, osnivao samostane, a veoma je zaslužan i za duhovnu obnovu franjevačkoga reda. Četiri je godine obavljao službu generalnog vikara franjevaca opservanata i broj je njihovih samostana od dvadeset podigao na dvije stotine. U redu je promicao i temeljitu teološku naobrazbu i studij boreći se protiv „svetog primitivizma” nekih fratara. Franjevcima, koji nisu imali dovoljno teološkoga znanja, nije dao ispovijedati.

Nijemi seljak ponovno progovorio

Svojim neprekidnim zalaganjem za siromašne i potrebite, jednom je prilikom pomogao nekom seljaku da mu se vrati kuća. Saznavši za to, sretni je seljak od uzbuđenja nakratko zanijemio, a zatim je, uz Bernardinovu pomoć, ponovno progovorio.

Na jednom od svojih brojnih putovanja, sveti Bernardin osjeti kako ga izdaju sile. Došavši u selo S. Silvestro blizu Aquile, primi svete sakramente i preminu 20. svibnja 1444., upravo uoči Spasova. Već 1450. na Duhove papa Nikola V. proglašava Bernardina svecem. Bila je to veoma svečana kanonizacija, kojoj je prisustvovalo mnogo vjernika.

Dio propovijedi svetog Bernardina Sijenskog

„…Isusovo je ime sjaj propovjednika, zato što stvara te je njegova riječ naviještena i slušana sa sjajnim sjajem. Što misliš, otkuda u cijelom svijetu tolika, tako nenadana i tako žarka svjetlost vjere ako ne zato što se propovijeda Isus? Zar nije Bog i nas svjetlošću i užitkom tog imena pozvao u svoje divno svjetlo? Rasvijetljenima i onima koji u tom svjetlu vide svjetlost Apostol s pravom veli: Nekad bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: hodajte posvuda kao sinovi svjetla. Poradi toga, to ime valja objavljivati da svijetli, a ne da bude sakriveno. Ipak, ono se u propovijedanju ne smije iznositi nečistim srcem ili zaprljanim ustima, već ga valja čuvati u izabranoj posudi i obznanjivati…”

Molitva svetog Bernardina Sijenskog

O ime Isus, ime slatko Isus, ime ljubljeno. Ime Isus, ime spasonosno. Jer što je Isus nego Spasitelj? Dakle, Isuse radi presvetoga imena svojega budi mi „Isus” i spasi me. O predobrostivi Isuse, ne dopusti da poginem ja, kojega si ni iz čega stvorio i svojom neprocjenjivom krvlju otkupio. O dobri Isuse, neka me ne pogubi moje bezakonje kad me je stvorila tvoja svemoguća dobrota.

Molitva Imenu Isusovu (svetog Bernardina Sijenskog)

O dobri Isuse, o slatki Isuse, o Isuse Sine Djevice Marije, pun milosrđa i milosti. O slatki Isuse, smiluj mi se po velikom milosrđu svome.

O predobri Isuse, molim Te zbog predragocjene Krvi tvoje, koju si se udostojao na oltaru križa proliti za nas nevoljne grešnike, da opereš sva bezakonja naša, udostoj se pogledati na mene bijednog grešnika koji ponizno molim za oproštenje i tvoje presveto ime zazivam. O ime Isus, slatko ime! Ime Isus, ljubljeno ime! Ime Isus, spasonosno ime! Nego što je Isus nego Spasitelj? Isuse, dakle, radi presvetog imena svoga budi za mene Spasitelj, spasi me! O predobrostivi Isuse, ne dopusti da se izgubim, ni iz čega si me stvorio i neprocjenjivom svojom krvlju otkupio. O dobri Isuse, neka ne propadam zbog svoga bezakonja kad me je već tvoja svemoguća dobrota stvorila.

O premilostivi Isuse, smiluj mi se dok je još vrijeme smilovanja da ne propadnem u vrijeme suda. O predragi Isuse, ako sam ja nevoljni grešnik po tvojoj strašnoj pravdi zaslužio vječne muke zbog svojih grijeha, ufajući se u tvoje neizmjerno milosrđe utječem se Tebi i nadam se da ćeš mi se smilovati, Ti koji si premilosrdni Otac, milostivi Gospodar. O predragi Isuse, koja korist od Krvi tvoje ako padnem u vječno prokletstvo jer Te neće slaviti mrtvi koji padaju u Pakao. O premilosrdni Isuse, smiluj mi se, o preslatki Isuse, oslobodi me, o milosrdni Isuse smiluj se meni grešniku. O Isuse, Isuse, Isuse predobri, primi me u broj svojih odabranika, o Isuse spasenje onih koji Te zazivaju. O Isuse, slatko oproštenje svih grijeha, udjeli mi milost, ljubav, mudrost, čistoću, poniznost, svetu strpljivost u svim mukama, dopusti mi da Te savršeno ljubim, hvalim, da u Tebi uživam, tebi služim, u Tebi se naslađujem ja i svi oni koji zazivaju tvoje presveto ime. Amen.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh