Svetac dana

2. PROSINCA

Blaženi Ivan Ruysbroeck – belgijski redovnik, mističar i veliki štovatelj euharistijskog Srca Isusovog Blaženi Jan duboko je proživljavao euharistijske tajne, osobito za vrijeme svete mise, tako da je često zapadao u mistični zanos. Bio je veliki štovatelj euharistijskog Srca Isusovog pa je i jedan od preteča novog načina štovanja Srca Isusovog...

Ivan Ruysbroeck – belgijski redovnik, mističar i veliki štovatelj euharistijskog Srca Isusovog

Osnovni podaci


Rođen 1293. u Ruisbroeku (Belgija)
Preminuo 1381. u Groenendaalu (Belgija)
Blaženim 1908. proglasio papa Pio X.
Pripadao redu augustinaca

 

Blaženi Ivan Ruysbroeck, flamanski svećenik i redovnik augustinac, mistik, rođen je 1293. godine u Ruisbroeku, danas gradskom naselju u općini Sint-Pieters-Leeuw (provincija Vlaams-Brabant, Belgija). Po rodnom mjestu dobio je tijekom stoljeća i prezime. Potjecao je iz pobožne obitelji, a njegova majka stupila je kasnije u samostan. Rodio se je u razdoblju kad su tadašnje društvo razdirali ratovi, kužne bolesti, nestašica klera i redovništva. Bio je darovit i ambiciozan dječak pa je ostavio zatišje rodnog mjesta i uputio se sa 11 godina u Bruxelles, gdje je njegov ujak Jan Hinckaert bio kanonik u crkvi svete Gudule. Ujak se pobrinuo da Jan stekne temeljitu naobrazbu i prikladan odgoj.

Kao poglavar svoje zajednice bio je primjer poniznosti i pokore

Studirao je s velikim žarom filozofiju i teologiju i 1317. postao svećenik. U crkvi svete Gudule služio je kao kapelan i župnik 26 godina. Bio je uzoran pastir duša, pravi apostol i ubrzo došao na glas svetosti. Duboko potresen bijedom svoga vremena, osnovao je oko 1343. u Groenendaalu, samotnom mjestu u Zonijskoj šumi (Zoniënwoud), jugoistočno od Bruxellesa, svećeničku bratovštinu, koja je u djelo provodila njegove reformatorske ideje. S njim su se u šumsku zabit uputili i kanonici, Vrank van Coudenberg i njegov ujak, Jan Hinckaert, a potom i drugi svećenici. Prihvatili su 1349. redovnička pravila regularnih kanonika svetog Augustina, a Jan je izabran za prvog priora. Kao poglavar svoje zajednice bio je primjer poniznosti i pokore, a u samostanu je obavljao najteže poslove.

Glas o njegovoj svetosti proširio se izvan Flandrije u Nizozemsku, Njemačku i Francusku pa su mu sa svih strana dolazili hodočasnici po savjete i na duhovne razgovore. Rado je lutao šumama i meditirao, a sa sobom je uvijek nosio pločicu na koju bi zapisivao svoja razmišljanja.

Svoj duhovni nauk o putu koji vodi iz aktivnog u kontemplativni život, Jan van Ruysbroeck izložio je u svojim pisanim raspravama. Napisao je dvanaest knjiga, sedam poslanica, dvije himne i jednu molitvu. U njegovim djelima vidljiv je utjecaj mistične lirske pjesnikinje Hadewijch iz 13. stoljeća, ali dok ona uglavnom piše o svojim vizijama, on se obraća razumu.

Znatno je utjecao na razvoj europskog misticizma

Dokazana je i njegova veza s misticima Meisterom Eckhartom i Johannesom Taulerom, koje je osobno poznavao, ali i utjecaj Dionizija Areopagita i svetog Bernarda iz Clairvauxa. Za njegovu duhovnu prozu znakovita je jasno usklađena književna kompozicija. Pisao je na lokalnom flamanskom dijalektu, a uglavnom se obraćao redovnicima koji nisu znali latinski jezik. Značajni su njegovi teološki radovi u kojima sustavno gradi mistiku Presvetog Trojstva, ali i naglašava važnost Isusovog učenja. Svojim najpoznatijim djelom, „Ukras duhovnog braka“ (oko 1350), znatno je utjecao na razvoj europskog misticizma. Ističu se i njegova djela „Knjiga dvanaest spoznaja“, „O kršćanskom vjerovanju“, „Knjiga o sedam brava“, „Ogledalo vječnog blaženstva“ i „Knjiga duhovnog tabernakula“. Mnoga su mu djela prevedena na latinski, njemački i francuski jezik. S flamanskog na latinski preveo ih je glasoviti njemački kartuzijanac Laurentius Surius ili Lorenz Sauer (1522-1578).

„Čudesni“ i „zaneseni“ učitelj

Blaženi Jan duboko je proživljavao euharistijske tajne, osobito za vrijeme svete mise, tako da je često zapadao u mistični zanos. Bio je veliki štovatelj euharistijskog Srca Isusovog pa je i jedan od preteča novog načina štovanja Srca Isusovog. Kako je sav živio u nadnaravnom svijetu, nije se plašio smrti, već joj je radosno i čeznutljivo hrlio ususret. Preminuo je na današnji dan, 2. prosinca 1381., u svojem Groenendaalu. Njegovi štovatelji udijelili su mu dva nadimka – „doctor admirabilis“ („čudesni učitelj“) i „doctor extaticus“ („zaneseni učitelj“).

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Na vrh