Svetac dana

19. SRPNJA

Blaženi Herman iz Reichenaua – poznat je kao autor molitve „Zdravo Kraljice” Zašto je ovaj blaženik prozvan „čudom stoljeća”?

Blaženi Hermann iz Reichenaua

Bio je rođen kao bogalj pa su ga roditelji 1020. uputili na školovanje u benediktinski samostan Reichenau, na istoimenom otoku u Bodenskom jezeru (okrug Konstanz, Baden-Württemberg). Hermann je u vrijeme opata Berna (1008. – 1048.) primio temeljitu i za ono doba svestranu izobrazbu. Studirao je teologiju, matematiku, astronomiju, glazbu, latinski, grčki i arapski jezik. Cijeli život bio je vezan uz stolicu-nosiljku.


Tjelesno sakat, duševno je bio izvanredno obdaren pa se uspješno bavio raznim znanostima i umijećima. I sam je postao redovnik, položio redovničke zavjete, a 1043. zaređen je za svećenika. Napisao je „Ljetopis od osnutka grada do 1054.”, koji je vrlo značajan izvor za njemačku povijest u doba careva Konrada II. i Henrika III. Ljetopis je nastavio pisati njegov učenik Berthold (do 1066.)

Nazvan je ‘čudom stoljeća’

Svi su ga hvalili kao strpljivog, ljubaznog, poslušnog, mudrog i marljivog redovnika, koji je sam sebe uvijek smatrao grešnim čovjekom i ozbiljno se pripremao za smrt. Hermann je pisao pjesme svjetovne i crkvene tematike, životopise svetaca te rasprave iz matematike, glazbe i astronomije. Kad je pred kraj života oslijepio, posvetio se skladanju i pisanju antifona i himana. Od njega potječe molitva „Zdravo Kraljice” („Salve Regina”), iako treba napomenuti da je zadnji stih dodao sv. Bernard iz Clairvauxa i antifona „Roditeljica Spasiteljeva” („Alma redemptoris mater”).

Vrhunski poznavatelj glazbe, u svojim je traktatima pokušao usavršiti tadašnje notno pismo, a izrađivao je i glazbene i astronomske instrumente. Iako nije mogao ni hodati ni normalno pisati, a jedva je i govorio, taj svestrani, genijalni čovjek ostavio je za sobom tako bogatu spisateljsku i znanstvenu ostavštinu da je nazvan „miraculum saeculi” („čudom stoljeća”), a zbog marijanskih himana i „marijanskim naučiteljem”. Njegova su najistaknutija djela „Osam glavnih poroka”, „Povijest svete Afre”, „O uporabi astrolaba” i „O mjerenju astrolabom”. Radovi su mu objavljeni u „Sabranim djelima” („Opera omnia”, 1882). Preminuo je u samostanu Reichenau, 24. rujna 1054., a pokopan je u Altshausenu (okrug Ravensburg, Baden-Württemberg), na očevu imanju. Blaženim ga je 1863. proglasio papa Pio IX.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

  • 16
  •  
  •  
  •  
Na vrh