Svetac dana

18. RUJNA

Sveti Josip Kupertinski – „leteći“ svetac, pomoćnik učenika i studenata Sveti Josip Kupertinski nije bio naročito talentiran; znao je samo osnove latinskog jezika kako bi mogao čitati misal i časoslov. Međutim, bez obzira na to, Bog mu je darovao mjeru mudrosti koja je zadivila i najučenije teologe. Prodro je duboko u značenje Svetog pisma, pogotovo psalama

Sveti Josip Kurpetinski

Josip Desa rođen je 17. lipnja 1603. godine u Kupertinu, malom selu u blizini grada Leccea na jugu Italije. Josipovi roditelji premda siromašni bili su vrlo čestiti ljudi koji su ga odgajali u pobožnosti, ali i u strogosti.


Zbog bolesti, koja je trajala pet godina, morao je prekinuti školovanje, te je šegrtovao kod postolara.

Kao 17-godišnjak prijavio se za novicijat kod franjevaca konventualaca, gdje su služila i njegova dva strica, ali ondje su ga, zbog nedovršena školovanja, odbili. Nije mu uspjelo ni kod franjevaca kapucina, kao bratu laiku, ali ni to ga nije pokolebalo u upornu ustrajanju u želji da služi Bogu. Naposljetku ga franjevci, iz samilosti, primaju u samostan Grotello, u neposrednoj blizini Kupertina.

Josip novicijat završava s velikim žarom, te polaže zavjete kao brat laik – trećeredac. Međutim, njegov dubok i neprestani molitveni život nije mogao ostati neprimijećen (kako bi se posvetio molitvi spavao je manje od tri sata), pa je na provincijskom kapitulu održanome u Altamuru 1625. odlučeno da može ući u red te se zarediti i postati svećenikom, što se i ostvaruje 18. ožujka 1628.

„Tada se na svečevu licu, na čuđenje sviju prisutnih, pojavio neobičan sjaj…”

Život Josipa Kupertinskog bio je prožet izvanrednim nadnaravnim čudesima, ali i nerazumijevanjima hijerarhije. Svjedok koji je bio prisutan kad su Josipu u zadnjoj bolesti donijeli svetu pričest kaže:

„Tada se na svečevu licu, na čuđenje sviju prisutnih, pojavio neobičan sjaj. Generalni vikar iz Osima, kad je vidio to prekomjerno svjetlo i preobraženo lice, pozvao je mene jer sam stajao na mjestu s kojeg se to nije moglo vidjeti, te i ja promatrah isto djelovanje.“

Sveti Josip je umro u samostanu svetog Franje u Osimu kraj Ankone 18. rujna 1663. To njegovo mjesto počinka i danas posjećuju brojni hodočasnici. Blaženim je proglašen 1753., a svetim 1767.

Nije bio naročito talentiran, ali Bog mu je darovao mjeru mudrosti koja je zadivila i najučenije teologe

Sveti Josip Kupertinski nije bio naročito talentiran; znao je samo osnove latinskog jezika kako bi mogao čitati misal i časoslov. Međutim, bez obzira na to, Bog mu je darovao mjeru mudrosti koja je zadivila i najučenije teologe. Prodro je duboko u značenje Svetog pisma, pogotovo psalama. Znao je reći:

„Nema bolje duhovne knjige od brevijara; za mene je brevijar izvor svakog profita“.

Kad bi ga upitali za mišljenje u vezi najtežih otajstava, na primjer, Presvetog Trojstva, utjelovljenja, predodređenosti, djelovanja milosti, opravdanja, i sličnih područja, odgovorio bi spremno, s velikim znanjem, te tako riješio izazove vrlo učenih ljudi. U takvim prigodama upotrebljavao je usporedbe iz materijalnog svijeta i sva pitanja objašnjavao tako lucidno da bi vrlo brzo uvjerio svoje slušatelje. Jedan od mnogih učenih teologa koji su mu postavljali pitanja priznao je:       „On zna više nego ja”, a drugi opet: „Sada učim novu i mnogo izvrsniju teologiju.“ Treći: „Razgovori koje sam vodio s ocem Josipom bili su mi od veće koristi nego godine studiranja“. Četvrti je rekao: „Josip govori mnogo dublje o teološkim temama nego najistaknutiji teolozi na svijetu“. Svi se slažu da je Josip Kupertinski „itekako očitovao darove Duha Svetoga, mudrost, znanost i intelekt“.

Poznavao misli i tajne ljudskih srdaca

Tom nebeskom svjetlu mudrosti dodano je još jedno, pomoću kojeg je Josip poznavao misli i tajne ljudskih srdaca. Kada bi mu došao netko uprljan grijehom, rekao bi mu: „Idi, operi lice koje si okaljao tintom“ ili: „Podesi svoje klanjanje“, djelujući pritom na grižnju savjesti te osobe. Ako bi dotična osoba odgovorila kako nije svjesna da ima neki grijeh, Josip bi naveo vrijeme, mjesto i okolnosti grijeha. Zatim bi joj, na povratku s ispovijedi, ljubazno rekao: „Sada je s tobom opet sve dobro“.

Sveti je Josip znao i krivnju onih koje ne bi ni vidio. Jednom je nekome tko mu je kucao na vrata rekao: „Idi najprije na ispovijed pa onda dođi“.

Slično se događalo kad je ispovijedao. Nekoj je ženi tako, koja je nakon što je izrekla svoje grijehe rekla da ne zna više ni jedan grijeh, svetac odgovorio: „Ispovjedi ove zle misli na koje si pristala“ a zatim joj naveo okolnosti i mjesto; žena je priznala da je zaista bilo tako.

Tako je rekao i novaku, kojem je savjetovao da napiše svoju životnu ispovijed: „Sine moj, ovdje se nisi dobro izrazio, nije bilo tako kako si napisao, nego tako i tako“.

Drugom nekom prigodom, dok je govorio novacima, otkrio im je njihove najskrivenije slabosti, tako te su svi bili veoma iznenađeni.

Kad bi netko s njim molio časoslov, litanije ili krunicu, otac Josip odmah bi prozivao onog tko bi bio rastresen. Tako bi jednom rekao: „Ostani ovdje“, što se odnosilo na njegove misli koje su lutale. Drugom: „Molio si Očenaš vrlo rastreseno“. Trećega, koji taj dan još nije molio časoslov, u sumrak je upitao: „Gdje ti je molitva časoslova? Časoslov viče protiv tebe“. Ljudi koji nisu imali čistu savjest ili su bili robovi strasti, često su ga se bojali susresti.

Kako je otkrivao mane, tako je često drugima otkrivao njihova dobra djela, i tjeskobe. Jednom je prilikom tako zahvalio gospođi Elizabeti, koju je sreo dok je izlazila iz crkve, na Zdravomariji koju je izmolila za njega.

Trećoredici koja se bojala otkriti mu neke sumnje s kojima se mučila, rekao je: „Zašto si u strahu? Reci mi svoje poteškoće.“ A zatim joj je i prije nego joj je dopustio da govori, otkrio sve što mu je željela reći.

Kardinalu Rapaccioli, biskupu u Terni, otkrio je njegova dobra djela koja je učinio dok je bio u svojoj sobi. Drugi je put kardinal, upravo u trenutku kad je bio jako uznemiren nekim sumnjama te se spremao poslati ih Josipu opisane u pismu, primio Josipovo pismo u kojem je, na svoje zaprepaštenje, pročitao svoje sumnje i detaljno rješenje za njih!

Neki je vjernik u sličnoj situaciji preko prijatelja primio Josipov savjet u vezi nekoliko pitanja o kojima se namjeravao savjetovati s njim. Drugom koji je bio veoma tužan što nije mogao ući u stroži Red, Josip je veselo rekao: „Što je bilo? Zašto si tužan? Zar i ovako ne možeš prakticirati ono što rade u strogom redu? Budi zadovoljan u redu u kojem si položio zavjete.“

Tom su Božjem sluzi bile otkrivene skrivene misli. Tako je novaka koji je tijekom molitve mislio na voće u vrtu nježno prekorio, ponavljajući mu naglas što si je ovaj mislio: „Danas ću se popeti na smokvu i najesti se do sita“.

Udaljenost mu nije bila nikakva prepreka

Jedne noći dok je bio u molitvi u crkvi u Grotelli, gospođa koja je trpjela žestoke bolove poslala je slugu da zamoli sveca neka dođe k njoj. Prije nego što je čovjek uspio isporučiti poruku, Josip mu je rekao: „Sine, idi kući; bol je prestala. Gospođa je dobro.“

Jedne večeri, dok je razgovarao s gvardijanom, iznenada je uzviknuo: „Oh, koji smrad! Oh, koji pakleni smrad!“ Gvardijan nije ništa primijetio, ali Josip, znajući uzrok smrada koji je osjetio, zatražio je dopuštenje te je smjesta pohitao u određenu kuću u Kupertinu. Lupao je na vrata dok ga nisu primili; zatim je potrčao stubištem i našao se ispred dvoje čarobnjaka, muškarca i žene, koji su na vatri zagrijavali melem i ulje u vazama i s posudama. U svetoj srdžbi, štapom je vaze razbio u komadiće dok mu je lice postalo tako strašno da su krivci pobjegli u očaju.

Svetac je predvidio oporavak osoba koje su ležale bolesne u Rimu, ali i smrti drugih, među ostalima pape Urbana VIII. i Inocenta X., koji su umrli točno kako je prorekao. Mnogi drugi primjeri njegova znanja o davnim ili o događajima koji su se dogodili daleko od mjesta na kojem se on nalazio, vide se u iskazima pod prisegom vjerodostojnih svjedoka.

Svetac je prorekao događanja u vlastitom životu do najsitnijih detalja. Proroštva vezana za druge osobe vrlo su brojna; evo ih samo nekoliko.

Izrekao brojna proroštva, koja su se ubrzo potom ispunila

Neka majka je svetom Josipu dovela svoja dva sina kako bi ih blagoslovio prije puta u Rim gdje su namjeravali studirati medicinu. „Što, liječnici?“ upitao je svetac. „Da, liječnici u nebu“. Ova su dvojica uistinu uskoro umrla.

Bolestan čovjek tražio je od sveca da ga ozdravi kako bi se mogao brinuti za ženu i roditelje. Svetac mu je odgovorio: „Zašto misliš na ženu, oca i majku? Trebaš strpljenja, sine moj, jer Bog te želi uzeti k sebi. O, Raj, kako lijep Raj!“ Njegovo se proroštvo ispunilo u svim detaljima; bolesnik se oporavio, ali je za manje od mjesec dana iznenada umro.

Josip je predvidio okolnosti smrti, ili ozdravljenja mnogih drugih bolesnika. Jednom je, kada je ugledao kurtizanu, nazočnima rekao: „Vidi, Magdalenu“. Zatim joj se okrenuo i rekao joj: „Bog te poziva. Ostavi ove uzaludne ukrase i ljubi Boga, Magdaleno.“ Ona je poslušala taj poziv milosti i nakon svog obraćenja uzela novo ime – Magdalena.

Kada je Porto Longone (na otoku Elbi) 1649. bio pod opsadom španjolskog kralja, naš je svetac prorekao da će grad pasti na blagdan Uznesenja; tako se i dogodilo.

Dar levitacije. Levitirao i pred papom Urbanom VIII.

Sveti Josip Kupertinski je poznat po daru levitacije za vrijeme molitve. Naime doživio je toliko levitacija, kako svjedoče njegova braća u franjevačkom redu, da se smatra svecem zaštitnikom putnika koji putuju avionom. U svečevu prvom životopisu koji je objavljen 1767. autor fra Angelo Pastrovicci navodi:

„Ne samo tijekom šesnaest godina svečeva boravka u samostanu Grotellu, nego tijekom cijelog njegova života, te su ekstaze i letovi bili toliko česti (što je potvrđeno u aktima procesa beatifikacije) da su mu njegovi nadređeni zabranili sudjelovanje u duhovnim vježbama, procesijama i drugim događanjima, jer da time remeti zajednicu.“

Jednog Božića sveti Josip je pozvao neke pastire da se pridruže proslavi Isusova rođenja. Kad su pastiri počeli svirati gajde i ostala glazbala, svetac je radosno kriknuo te preletio zrakom sve do oltara. U tom je zanosu ostao oko četvrt sata, a iako je lebdio u zraku iznad nekoliko upaljenih svijeća, habit mu se nije oštetio. Kao i obično, svi prisutni bili su duboko ganuti čudom.

Jednom je – slušajući svećenika kako mu govori: „Josipe, kako je prekrasnim Bog stvorio Raj“ – svetac u zanosu odletio na vrh masline i „odmarao“ se na vršcima njenih grana. Ostao je u klečećem položaju oko pola sata dok ga je grana lagano „podržavala“, kao da je kakva ptičica.

Na svom putu u Napulj prolazio je kroz mjesto Monopoli, a subraća su ga odvela u samostansku crkvu da vidi novi kip svetog Antuna Padovanskog. Nakon što je s udaljenosti uočio kip, odjednom je odletio na kip a zatim se vratio na prvotno mjesto.

Najpoznatiji slučaj levitacije svetog Josipa Kupertinskog dogodio se pred samim papom Urbanom VIII., kome je svetac bio doveden na audijenciju. Kad se sagnuo kako bi poljubio Papine noge, poletio je i ostao u zraku sve dok ga prisutni nadređeni franjevac nije pozvao da siđe.

Narod ga je oduvijek cijenio

Sveti Josip postao je u narodu toliko cijenjen da su mu znali gotovo rastrgati odjeću pokušavajući doći do njegovih relikvija.

Nakon što je Inkvizicija čula za ova čuda, zapovjedili su mu da svetu misu slavi u njihovoj prisutnosti, u crkvi svetog Grgura Armenskog koja je pripadala časnim sestrama svetog Liguorija. U tom je trenutku sveti Josip, uz glasan krik i molitvu, odletio do oltara gdje je ostao u zraku, nagnut nad cvijeće i upaljene svijeće s rukama raširenim u obliku križa. Redovnice su u strahu plakale da će se zapaliti, no on se vratio na pod neozlijeđen. Suci su predmet proslijedili Kongregaciji Svetog Oficija u Rimu, koja je Josipa oslobodila svake sumnje o zloporabi pučke lakovjernosti.

Unatoč svemu, naredili su mu promjenu samostana i zabranili dodir s vanjskim svijetom. U Asizu je bio 14 godina a zatim je premješten u kapucinski samostan svetog Lazara u Pietrarubbiu kod Macerate. Kapucini su dobili nalog da paze na nj kao na zatočenika; razgovarati je smio samo s redovnicima, te slaviti ili sudjelovati na svetoj misi. Bilo mu je zabranjeno primati posjete ili pisati pisma.

12. lipnja 1656. papa Aleksandar VII. donio je odluku prema kojoj se Josip može vratiti subraći konventualcima u samostan svetog Franje u Osimu kraj Ancone.

Sveti Josip Kupertinski bio je toliko zahvaćen vatrom Božje ljubavi da bi gotovo uvijek bio uvučen u ekstazu levitacije, ako bi slušao kako netko govori o Božjoj ljubavi ili o Blaženoj Djevici Mariji, ili bi samo razmatrao sliku Isusa ili Marije.

Molitva za uspjeh na ispitu

Sveti J. Kupertinski zaštitnik je studenata i đaka koji mu se utječu osobito kad pripremaju ispite. Molitvu za uspjeh na ispitu pročitajte ovdje.

Dobri Bože, zahvaljujem Ti na svim darovima koje mi daješ.

Udijeli mi milost da se uvijek njima služim Tebi na slavu, za svoje posvećenje i na dobro drugih.

Daj da uvijek budem radosna srca.

Blagoslovi moje roditelje i bdij nad mojim učenjem.

Prosvijetli moje učitelje, nastavnike i profesore, a budi na pomoć i mojim školskim prijateljima i prijateljicama.

Utječem Ti se po zaslugama i po zagovoru svetog Josipa Kupertinskoga, koji je i sam iskusio teškoće učenje i tjeskobe ispita, ali je doživio i radost da za svoj trud, uz pomoć svoje drage nebeske Majke Marije, bude nagrađen.

Molim Te, vodi moju pamet, učvrsti moju volju i potakni velikodušnu zauzetost, da tako ispunim svoje dužnosti i zaslužim uspješno položiti ispit pred kojim se nalazim.

Amen.

Poticajne misli svetog Josipa Kupertinskog

„Tri su stvari svojstvene redovniku: ljubiti Boga svim srcem, neprestano Ga hvaliti ustima, bližnjemu svijetliti primjerom dobrih djela. Nitko tko se daje na duhovni ili redovnički život, neće moći postići savršenost bez ljubavi Božje. Tko ima ljubav, bogat je, mada to i ne zna; tko nema ljubavi veoma je nesretan.“

„Tko vjeruje, taj ljubi; nema prave ljubavi bez istinske vjere. Sve dok iz drva ne počne izlaziti dim, ne može u njega ući vatra. Tko dakle želi da u njemu plane vatra Božje ljubavi, mora iz sebe istjerati dim ovoga svijeta.“

„Ne postaje se svetim u nebu te je stoga potrebno da se žrtvujemo ovdje na zemlji kako bismo se jednom radovali u nebu.“

„Bog nas želi svetima na svoj način, a ne onako kako bismo mi željeli.“

Preporučamo vam igrani film o životu svetog Josipa Kupertinskog!

Autor: Niko Rončević

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Na vrh