„Otac gubavaca“

Otac Damjan je na otok Molokaj stigao 10. svibnja 1873., u dobi od 33 godine. Biskup L. Maigret predstavio ga je pred 600 gubavaca: On će „vam biti otac. On vas voli toliko da ne oklijeva postati jedan od vas; ne ustručava se živjeti i umrijeti s vama.“ O. Damjan stigao je u moralno izopačenu koloniju, gdje je vladalo bezakonje i smrt, gdje su se ljudi borili jedni protiv drugih kako bi preživjeli…

Nakon nekoliko godina djelovanja na otoku, među oboljelima, Damjan je primijetio prve znakove bolesti i na svome tijelu. No to ga nije pokolebalo; iako je bolest napredovala i iscrpljivala ga, nastavio je svoje poslanje jednakom predanošću. Njegov primjer potaknuo je dva laika te svećenika da mu se pridruže, a godine 1888. došle su na Molokaj i prve sestre milosrdnice. Otac Damjan tada je radosno uskliknuo: „Sada mogu mirno umrijeti. Moje se djelo nalazi u dobrim rukama.“

„Mučenik ljubavi“

„Misionar gubavac“ preminuo je u Velikome tjednu 1889. godine, u 49. godini života i 16. godini života i rada sa „svojim gubavcima“. Oni su ga pokopali pod stablom, gdje je proveo prvu noć na otoku. Na grobnome je spomeniku pisalo: „Svetoj uspomeni na časnoga oca Damjana Deveustera, koji je umro kao mučenik ljubavi.“

U nastavku pročitajte kratak životopis oca Damjana u obliku pjesme. Napisao ju je fra Nikola Dominis nadahnut knjigom W. Hünermanna koja nosi naslov „Svećenik prognanikâ“ (izdavač: UPT).

Sveti Damjan de Veuster

O, takvoga junaka nema nadaleko,
sanjao je on da će biti
poput lava Flandrijskog,
htio je mali Josip ubiti zmaja
ili diva ili tako nešto,
a htio je i Papa postati.

Ali shvatio je brzo da junaci
ne moraju biti veliki,
shvatio je da veliki ljudi
ne moraju uvijek biti veliki snažni,
shvatio je da je majka koja se trudi
dobro odgajati svoju djecu junakinja,
i da je otac koji naporno radi
kako bi nahranio sva gladna usta junak,
i to da se junakom može postati
i u pustinji, u samotnoj ćeliji.

Završio je škole, dobio ime Damjan
i krenuo u misije,
u rajskom arhipelagu Havaja,
našlo se mjesto
koje je više naličilo na pakao,
Molokaj, otok prognanika, otok gubavaca.

Bio je to pakao dok nije došao on,
flandrijski junak,
o kako su zaudarale rane,
kako je teško gledati raspadajuća lica
i udove na kojima su ostali samo batrljci,
ali tako nastaju junaci, zar ne?

Na kraju je i sam prinio žrtvu
kako je na početku i rekao:
Ako mi Bog dadne, i vaš ću križ nositi,
bit ću gubavac među gubavcima.

A kod posljednjeg ispraćaja
na križu je pisalo:
Nema veće ljubavi od ove,
da tko život svoj položi za svoje prijatelje.

Tog dana svijet i nebo
dobili su novog junaka
i to kakvog svetog junaka!

Pjesmu prenosimo s dopuštenjem iz fra Dominisove knjige poezije pod naslovom „Kraljevstvo Božje: vjera – nada – ljubav“. Knjigu možete nabaviti u web-knjižari Redak.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.