Marijo, kraljice Hrvata
Danas slavimo Veliku Gospu, svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Prema katoličkoj teologiji Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. U sakramentaru pape Hadrijana I. (772.-795.) ovaj se blagdan po prvi put zove „Uznesenje Svete Marije”, a u misnoj molitvi je istaknuta vjera da Isusova Majka jest završila zemaljski život, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Mnogi crkveni oci i sveci, poput svetog Bernarda i svetog Antuna Padovanskoga, kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo, njezinu rođenju za život vječni.
„Početak i slika konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu”
Od petoga stoljeća kršćani slave završetak Marijina zemaljskog života zbog njezina posebnog dioništva u životu i djelovanju Isusa, našeg Spasitelja. Marija uzeta tijelom i dušom u nebesku slavu znak je nade Crkvi na putu zemaljskom, kako to ističe današnje Predslovlje: „Danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života.”
Žena protiv zmaja
Novi zavjet nam u Otkrivenju prikazuje veliki i strašni znak zmaja. Dok u Postanku čitamo kako je zmija svojom lukavošću i prikrivanjem uspjela zavesti Adama i Evu, u Otkrivenju nema više skrivanja, već zmaj juri da proždre i uništi ženu i cijelo čovječanstvo, što mu je jedina i glavna uloga. Kao i zmija, taj zmaj je simbol zla u svijetu, simbol sotone, najvećeg neprijatelja čovjeka i njegove duše.
No, s druge strane, nasuprot zmaju prikazuje se znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, vjernosti i postojanosti, potpunog predanja. Žena koja viče u porođajnim bolima, koja nam donosi Spas, Spasitelja, budućnost i nadasve nadu, zaštitu pred opakom zvijeri. Isprava se čini kao nepravedna borba – žena protiv okrutnog zmaja, no uvijek pobjeđuje ustrajnost, ljubav, dobrota i život. To i jest glavna poruka današnjeg blagdana.
Marijo, kraljice Hrvata
Hrvatska marijanska prošteništa danas su puna hodočasnika, raspjevana su i osunčana žarom, molitvom i pobožnošću vjernika. Božji narod osjeća da je to dan neizmjerne Marijine slave i zato se veseli s Kristovom majkom i svojom majkom, zaštitnicom i kraljicom. Marijino uznesenje dušom i tijelom kruna je njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrešnog začeća. Uznesenju Blažene Djevice Marije posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva. Njihov rekordni broj u svim hrvatskim županijama i svim krajevima gdje od davnina žive Hrvati (Bosna, Hercegovina, Bačka, Srijem, Boka Kotorska) uvjerljivo svjedoči da su Hrvati doista marijanski narod, prema tome i narod vjere, ufanja i ljubavi. Taj broj i ti podaci govore o ogromnom značaju današnjeg blagdana, ali i o njegovoj omiljenosti u hrvatskom vjerničkom puku.
Marijanska svetišta
Najpoznatija i najposjećenija marijanska svetišta u Hrvatskoj su: svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, svetište Gospe Sinjske u Sinju, svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, svetište Gospe od Zečeva u Ninu, crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.
Među Hrvatima izvan Hrvatske važna su marijanska svetišta: svetište Gospe Olovske, svetište Gospe od Kondžila u Komušini, svetište Kraljice mira u Međugorju i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, svetište Crne Gospe u Subotici i u Bunariću u Bačkoj te svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu u Srijemu te Gospa od Škrpjela u Boki Kotorskoj i svetište Gospe Letničke u Letnici na Kosovu.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko; Book.hr
Priredio Danijel Katanović
