(Iz 66,10-14c; Ps 66,1-3a.  4-7a.16.20; Gal 6,14-18; Lk 10,1-12.17-20)

Prvo što primjećujem u ovome tekstu jest to da Isus šalje sedamdesetdvojicu. Oni se ovdje čak ne nazivaju učenicima. Isus ih šalje u svako mjesto i grad kamo je kanio poći. 72:2=36. Išli su na 36 raznih mjesta. Ako bismo to izračunali nekako ugrubo, mogli bismo zaključiti da to uključuje barem trideset tisuća ljudi. Isus je znao svako mjesto u koje je kanio poći. Također bismo mogli reći da je poznavao i svaku osobu koju je kanio susresti. Dakle, Isus zna koga kani susresti. Već sada možemo dohvatiti poruku ovog evanđelja. Hajdemo se podijeliti u dvije skupine: jednu sačinjavaju oni koji su susreli Isusa, drugu oni koji još nisu. Ako pripadaš prvoj skupini, onda je poruka vrlo jasna. Trebaš se odazvati na Isusovo poslanje da ideš onamo kamo te On želi poslati. Ako je u ono vrijeme planirao dohvatiti tolike, koliko ih više planira dohvatiti danas? Svakog je od nas stavio u određeno mjesto, sredinu, gdje ima onih kojima mi trebamo doći i pomoći im da susretnu Isusa.

Još nešto. Radost. Koliko smo istinski radosni i koji je izvor naše radosti? Često su to samo materijalne stvari. Sedamdesetdvojica su po nekim našim mjerilima imala ispravan motiv radovanja. Često razmišljamo ovako: „Kada bismo iskusili ono što su iskusili oni, da nam se i duhovi pokoravaju, tko bi nam bio ravan? Tko bi nam mogao uskratiti radost i zadovoljstvo?” No, Isus daje jedini ispravan motiv radovanja – to što su nam imena zapisana na nebesima! Koliko često o tome razmišljamo? Naša je nagrada Kraljevstvo nebesko. Ponekad trebamo stati i razmisliti zašto radimo ono što radimo. Često se trudimo i oko duhovnih stvari i oko duhovnog života, ali na kraju zaboravimo da bi sve trebalo biti radi Kraljevstva Božjeg. Preispitajmo danas svoje motive i odlučno krenimo iznova trčati s ciljem pred očima –Kraljevstvom nebeskim.

I nakraju, ona druga skupina – oni koji još nisu upoznali Isusa. Isus vas planira susresti. Isus planira susresti tebe! I, On se nadasve raduje tom danu. Ali, danas je na nama red da se odlučimo susresti s njime. On čeka. Tebe, mene, svakoga.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.