Svetac dana

12. svibnja // Sveti Leopold Bogdan Mandić – „čitao” je ljudska srca Onaj tko bi se kod njega jednom ispovjedio, gotovo bi se redovito vraćao, privučen njegovom dobrotom, poniznošću, smirenošću, i snažnim duhovnim iskustvom. Sakrament pomirenja često bi zaključivao riječima: „Vratite se, bit ćemo prijatelji!”

Sveti Leopold Bogdan Mandić

Rođen 12. svibnja 1866. u Herceg Novom
Umro 30. srpnja 1942. u Padovi
Beatificiran 2. svibnja 1976.
Kanoniziran: 16. listopada 1983.
Spomendan: 12.svibnja


Sveti Leopold je velik dio svog života proveo u ispovjedaonici, te su ga zbog njegove dobrote, ponizne mudrosti prozvali „apostolom ispovjedaonice”.

Rođen je kao jedanaesto od dvanaestero djece u obitelji Mandić. Bio je uzorno i pobožno dijete. U dobi od 16 godina ulazi u kapucinsko sjemenište u Udinama (Italija) a 1884. godine prelazi u drugi samostan Bassano di Grappa kako bi stupio u novicijat. Postaje članom kapucinskog reda, te uzima ime fra Leopold. Želju za stjecanje svećeničkog zvanja ostvaruje 20. rujna 1890. Njegova je želja bila da se vrati u domovinu i radi na jedinstvu Istočne i Zapadne Crkve, no poglavari se nisu složili s time. On se podložio njihovoj odluci i sav se predao apostolatu izmirenja ljudi s Bogom. I uvijek se, u duhu sv. oca Franje, rado primao svakog posla.

Čitao je ljudska srca

Njegova je ispovjedaonica svakodnevno tijekom 40 godina bila prepuna ljudi koji su se željeli izmiriti s Bogom. To nije ni čudo kada je imao dar poniranja u ljudska srca i mogao je pokornicima u ispovjedi otkriti njihovo pravo duhovno stanje. Zvali su ga „čitač ljudskih srdaca”. Već na samom početku ispovijedi često bi rekao: „Dosta, sve znam, ne trebaš mi više govoriti”. Ispovijedao je po deset sati na dan. Hrlili su mu ljudi različitog društvenog statusa: biskupi, profesori, seljaci, oficiri, svećenici, domaćice, trgovci… Onaj tko bi se kod njega jednom ispovjedio, gotovo bi se redovito vraćao, privučen njegovom dobrotom, poniznošću, smirenošću, i snažnim duhovnim iskustvom, koji su bili prožeti ljubavlju Božjom, odanošću Majci Božjoj te hranjeni svetom Euharistijom. Sakrament pomirenja često bi zaključivao riječima: „Vratite se, bit ćemo prijatelji!”

Nakon njegove smrti, njegovo se štovanje proširilo munjevitom brzinom po svim zemljama i kontinentima. (U našoj je domovini njegovo štovanje najprije počeo širiti blaženi kardinal Alojzije Stepinac.) Mrtvo je tijelo svetog Leopolda 21 godinu počivalo na gradskom groblju u Padovi a nakon toga je preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Crkvene su vlasti 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli je postupak završen 20. ožujka 1952. Proces za proglašenje blaženim trajao je svega 34 godine, te ga 2. svibnja 1976. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu papa Pavao VI. proglašava blaženim.

Samo jedno od brojnih čuda po Svečevu zagovoru!

Tijekom godine 1980. i 1981. u Trentu su obavljena ispitivanja u vezi s čudom ozdravljenja Elizabete Ponzolotto po zagovoru blaženoga Leopolda, koje je bilo predloženo u apostolskom postupku za njegovo proglašenje svetim. Papinski liječnički savjet je potvrdio da je ozdravljenje gospođe Ponzolotto zaista čudo koje se dogodilo zagovorom sv. Leopolda. Svetim ga je proglasio sv. Ivan Pavao II. 16. listopada 1983.

Na vrh