Svetac dana

11. svibnja // Sveti Franjo de Geronimo, isusovac – Bog je njegove propovijedi pratio znakovima i čudesima

Sveti Franjo de Geronimo, isusovac – Bog je njegove propovijedi pratio znakovima i čudesima

Njegove potresne propovijedi uz Božju milost dotaknule su i obratile mnoga srca a Bog ih je pratio mnogim znakovima i čudesima kao u apostolsko doba

Rođen 17. prosinca 1642. u mjestu Grotaglie (južna Italija)
Umro 11. svibnja 1716. u Napulju
Zaštitnik je rodnog grada, te mnogih naselja, župa i crkava diljem Italije i svijeta


Franjo je odrastao u mnogobrojnoj obitelji kao prvo od jedanaestero djece. Duhovno zvanje je osjetio već u djetinjstvu, ono se zatim razvijalo kroz mladenaštvo te se ispunilo u muževnoj dobi. Zaređen je 1666. godine a 1670. je stupio u Družbu Isusovu. 8. prosinca 1682. polaže svečane zavjete te ostaje u Napulju. Želio je poći u Indiju kao misionar, no poglavari ga odrediše u Napulju kao misionara. Franjo je to prihvatio, a svoje je polje rada nazvao „domaćom Indijom”. U njoj je apostolski djelovao 40 godina.

Njegov se apostolski rad odvijao u uskim ulicama, sumnjivim predgrađima i trgovima Napulja. Svetac je sve to prihvatio Ljubavlju Krista – prijatelja carinika, bludnika i grešnika. Stvorio je veliku misionarsku ekipu koju su, uz svećenike, sačinjavali i laici. Preko njih je dopirao do onih na dnu društva, do ljudske i moralne bijede. On sam je posvuda nosio tople riječi i širio Kristovu ljubav. Njegove potresne propovijedi uz Božju milost dotaknule su i obratile mnoga srca a Bog ih je pratio mnogim znakovima i čudesima kao u apostolsko doba.

Sveti Geronimo je, tako primjerice često govorio o stvarnosti pakla. Neka žena imenom Katarina često je ismijavala to njegovo propovijedanje. Jednog dana dok se naginjala kroz prozor, izgubila je ravnotežu, pala i na mjestu ostala mrtva. Vijest o njezinoj smrti brzo se proširila gradom, a tako je stigla i do sv. Geronima, i to upravo dok je propovijedao. Smjesta je prekinuo propovijed, i ubrzo s mnoštvom došao do pokojnice. Uzeo ju je za ruku i počeo moliti. Nakon što ju je zazvao treći put, i upitao je: „Katarina, gdje ste?” ona je ustala i odgovorila očajnim glasom: „U paklu!” Zatim je pala natrag na nosila i ostala ležati. Taj se događaj zbio 4. travnja 1704. godine.

U nedjelju nakon njegove smrti u crkvi gdje je bio pokopan svetu je pričest primilo preko 40 000 ljudi.

Blaženim ga je 2. svibnja 1806. proglasio papa Pio VII., a svetim 26. svibnja 1839. papa Grgur XVI.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh