Svetac dana

10. LIPNJA

Blaženi Ivan Dominicij – unatoč majčinom protivljenju stupio je u dominikanski red

Blaženi Ivan Dominicij

Osnovne podaci


• Rođen 1356. u Arnu (Italija)
• Preminuo 1419. u Budimu (Mađarska)
• Pripadao redu dominikanaca
• Spomendan: 10. lipnja

Kad je Ivanu bilo 14 godina, izrazio je želju da stupi u dominikanski red. Majka se ispočetka nije složila s time pa ga je poslala u Veneciju k svojim roditeljima na dvije godine, kako bi ga nekako odvratila od te želje ili da barem bolje iskuša njegovo zvanje. No, Ivanova želja za služenjem Gospodinu bila je sve veća i veća. Ipak, nije sve išlo jednostavno. Ivan je imao neku manu na jeziku, vjerojatno je mucao, koja baš nije pogodovala ulasku u red propovjednika. Godine 1381. nalazio se u Sieni, i dok se molio pred jednom slikom sv. Katarine, ozdravio je od mucavosti. Ubrzo nakon toga postao je podprior, a zatim i prior, u samostanu.

Propovijedi su mu nailazile na velik odjek i izazivale pravo oduševljenje

Bl. Ivan Dominici razvio je i izvanrednu propovjedničku djelatnost. Neumorno je propovijedao, ponekad i pet puta na dan. Propovijedi su mu nailazile na velik odjek i izazivale pravo oduševljenje. Na svojem proputovanju kroz Isusovu domovinu (Svetu zemlju), vidio je i doživio mnogo toga lijepa. Evanđelje mu postade još veća stvarnost. Vrativši se u domovinu, postao je u Firenzi profesor Svetoga pisma.

Papa Grgur XII. imenovao ga je 29. srpnja 1407. dubrovačkim nadbiskupom te kao svoga posebnoga legata poslao Mletačkoj i Genovskoj Republici. 23. travnja 1408. imenovao ga je i kardinalom. Obasut častima, postade i dionikom križeva. Neki su ga optuživali da je častohlepan i licemjeran. Bile su to teške optužbe koje su mu zadale mnogo duševnih muka i koje su mu dobrano zagorčale život.

Obnova „duha” u samostanima

U XIV. je stoljeću veliki obnovitelj dominikanskoga reda bio blaženi Rajmund iz Capue, a u Ivanu Dominiciju pronašao je najodličnijeg suradnika. On je duhovno obnovio nekoliko samostana: samostan Castello u Veneciji, samostan u Chioggi, u Città di Castelo. Iz tih se samostana širio onda duh obnove posvuda po Italiji. Kad je 5. listopada 1399. blaženi Rajmund umro u Nürnbergu, papa Bonifacije IX. imenovao je Ivana već 26. studenoga iste godine vikarom svih reformiranih samostana u Italiji s ovlastima generala. Tu je službu obavljao posve kratko vrijeme, no i kasnije je kao jednostavan redovnik istom revnošću nastojao oko obnove redovničkoga života.

Neumorni radnik i primjer prave poniznosti

Bio je skroman u odijevanju, ozbiljan u hodu, visoka stasa, simpatična izgleda, ljubazan prema siromasima i malenima. Znao je postupati i s pučanima, a ulijevati poštovanje i velikašima. Bio je velik u davanju savjeta o svakoj stvari; u licu uvijek veseo, spajajući radost s redovničkom ozbiljnošću. Nastojao je oko čednosti, jednostavnosti i čestitosti. Toliko je bio zaljubljen u siromaštvo da nije htio ništa posjedovati, čak ni knjige. U jednoj veoma uspjeloj pjesmi o Majci Božjoj pokazao je i velik pjesnički talent. Napisao je i brojna pisma te nekoliko biografskih spisa, što sve pokazuje da je bio velik duh, svestran čovjek, jedan od onih što su od Gospodina primili deset talenata.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh

Želite li primati obavijesti?

Prijavite se na naš besplatni newsletter i svakog tjedna primajte najkorisnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu!

* obavezno polje

Portal Book.hr koristit će Vašu e-mail adresu isključivo za potrebe komuniciranja i prenošenja najzanimljivijih tekstova. Ako se slažete s tim, molimo Vas da to potvrdite klikom ovdje:



Želite li primati obavijesti?

Prijavite se na naš besplatni newsletter i svakog tjedna primajte najkorisnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu!

* obavezno polje

Portal Book.hr koristit će Vašu e-mail adresu isključivo za potrebe komuniciranja i prenošenja najzanimljivijih tekstova. Ako se slažete s tim, molimo Vas da to potvrdite klikom ovdje: