Foto: Shutterstock
Mt 24, 37 – 44
Čitam ove retke i razmišljam o tome, kad bi Gospodin danas došao, kakva bi bila sudbina čovječanstva. Tako smo skloni zaspati i zatvoriti duhovne oči i ne razmišljati dovoljno o vječnosti. Onaj tko razmišlja dovoljno o vječnosti, uspjet će doći do svetosti. Zato što onaj koji vjeruje u Božju dobrotu bit će vjerom uvjeren da ćemo živjeti vječno i da ćemo živjeti puno ljepše nego što izgleda život na ovoj zemlji. Jer ako je naš Gospodin dobar, nemoguće je da je ovo cijeli njegov plan: tolika nepravda, bol, patnja, hladnoća i odsutnost ljubavi. A ako za početak vjerujemo u takvu vječnost, onda ćemo sve učiniti i biti spremni zaboraviti i na same sebe da bismo nekako to dohvatili. Bilo bi i suludo ne predati apsolutno svaku sekundu ovoga kratkoga, prolaznog života ako će nam to osigurati vječnu ljepotu i poznavanje Oca. Isus kaže: „A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinoga pravog Boga, i onoga kojeg si poslao, Isusa Krista.” (Iv 17, 1– 3) Zato smo i došli na ovu zemlju i upoznajemo ljepotu i patnju, ljubav i grijeh, da bismo po tome spoznali tko je naš Bog, da bismo dobili slobodu izbora. Jer ne možeš izabrati ako ne znaš u potpunosti što izabireš. Onaj tko je toga svjestan, nema nikakav razuman razlog da ne bi sve u svojem životu predao u Isusove ruke. U čemu je onda problem? Zašto ne dohvaćamo vječnost? Zašto nas dovoljno ne interesira nebo? Zato što ne vjerujemo Gospodinu. Ne vjerujemo da je ono što ima za nas daleko bolje od bilo čega drugoga što nas privlači. Nepovjerenje je znak tvrda srca, a ne nedostataka dokaza, jer vjera nema dokaza, već je sama vjera dokaz! (Heb 11, 1) Usmjerimo dakle pogled na raspetog Boga. Nemoguće je da ćemo ostati ravnodušni na njegovu ljubav ako svaki dan ustrajno i iskreno pogledamo u Krista. On će nam dati odgovor na svako pitanje, rješenje za svaki problem, snagu za svaku slabost, radost u svakoj tuzi, jer je vjeran i želi da njegova djeca žive, a ne da umiru. I svoju težnju za opravdanjem od svake krivice predajmo njemu, on će usavršiti naša djela do konačne pravednosti te, kako kažemo u Krunici, umnožiti našu vjeru, učvrstiti ufanje i usavršiti ljubav.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
